ANĐELKO BILUŠIĆ

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

ČOVJEK, KAPITAL I ELEMENTI SUVREMENOG PODUZETNIŠTVA

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Zagreb, 1994.

 

 

 

 

 

PREDGOVOR

 

 

 

 

Već je Henry Fayol (1841 - 1925), prvi klasifikator funkcija u poduzeću, uočio i ustvrdio da jedna funkcija nema prednost pred drugom, jer su sve podjednako važne za poduzeće.

Želio sam da ova misao bude prisutna u svakom poglavlju knjige, premda Upravljanje financijama obuhvaća više od polovice cijeloga rada.

Razloga za to ima više.

Na brojnim seminarskim predavanjima koje sam u okviru Zagrebačke poslovne škole držao managerima vodećih zagrebačkih poduzeća, financijskim stručnjacima i studentima uočio sam atrofirana poimanja kapitala, nedostatna znanja o financijama (posebice međunarodnim poslovnim financijama) i značaju i ulozi tržišta vrijednosnih papira.

Nadareni pojedinci, nositelji i prenositelji novih ideja nalaze se pred dilemom kako realizirati poduzetničku zamisao, kako voditi poslovnu politiku, oplođivati kapital i kreirati jeftina financijska sredstva. U središtu ovih pitanja su čovjek, kapital i informatika, a financijska fun-kcija objedinjavanjem marketinške i proizvodne funkcije i pribavljanjem sredstava materijalizira poduzetničke ideje. Stoga sam nastojao elemente poduzetništva i upravljanje financijama u poduzeću uključiti u ukupno poslovno upravljanje poduzećem i upravljanje drugim poslovnim funkcijama s velikom željom i namjerom da ovaj rad bude pristupačan i onima koji nemaju formalno ekonomsko obrazovanje. U trećem poglavlju ukazao sam na neka pozitivna iskustva Japana, SAD i Singapura kao primjere modela izlaska iz naslijeđenog neinventivnog društva u inventivno društvo.

Koristim ovu priliku da se srdačno zahvalim recenzentima knjige prof. dr. Dragi Gorupiću, doc. dr. Vladi Leki i dr. Velimiru Rajkoviću. Isto tako se zahvaljujein dipl. ing. Renati Petrović i mr. Josipu Kovaču na vrlo korisnim zapažanjima i savjetima. Hvala također i izdavaču "Turistkomercu" što mi je pružio podršku i objavio ovaj moj rad.

Autor

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

UVOD

 

 

 

 

Ovaj rad, iako bez odgovarajućih kvantitativno/faktografskih podloga iz prakse, nema akademski edukativni cilj, već izrazito operativno-pragmatički, a svoje postavke temelji na suvremenim uzorima i dostignućima uspješne razvojne strategije i ustrojstva učinkovitog managementa. U nastajućim uvjetima tržišne privrede, polazeći od postojećega stanja sutrašnjih mogućnosti kao i razvojnih ciljeva i trendova hrvatskog gospodarstva, u realnom europskom tržišno/financijsko/političkom okruženju suočavamo se sa tri temeljne prepreke:

·        atrofirana znanja i recidivi starog sistema

·        informacijski i komunikacijski jaz u odnosu na razvijeni svijet

·        nedovoljna spoznaja o značaju neprekidnih promjena.

Izbor i realizacija svakoga razvojno/strategijskog koncepta (makroekonomskog) i organizacijsko/poslovnog koncepta (mikroekonomskog) počiva na tri srodne skupine međuovisnih varijabli, koje pojedinačno i u cjelini treba sustavno voditi, planirati, kontrolirati, optimalno usklađivati i podizati na sve višu razinu.

 

I.                    skupina

·        ČOVJEK (djelatnik, stručnjak, manager, poduzetnik, vlasnik)

·        KAPITAL (ulagački, obrtni, vlastiti, založni, tuđi, inozemni)

·        PODUZEĆE, "HOLDING" (subjekt i objekt svih zbivanja i promjena)

 

II.                  Skupina

·        PROMETNA SFERA (usluge, roba, tržište, konkurentnost)

·        FINANCIJE (izvori, tokovi, likvidnost, solventnost/angažmani)

·        PROIZVODNJA (know-how, produktivnost, ekonomičnost, suvremenost, ekologija)

 

III.                skupina

·        INFORMACIJA, FUNKCIONALNA INFORMATIKA I EVALUACIJA (operativna i strateška)

·        ZNANJE O ZNANJU (tržišna, tehnološka i kapitalna anticipacija)

·        INOVACIJA (izumi, racionalizacija proizvodnje i poslovanja)

·        KREACIJA JEFTINOG NOVCA, KAPITALA I ALTERNATIVNIH IZVORA FINANCIJSKOG BONITETA

·        OPTIMALIZACIJA PROFITA I KONSOLIDIRANIH BILANCI HOLDINGA

·        RAST, RAZVITAK I POSLOVANJE U INFLATORNIM UVJETIMA.

 

Svaka od navedenih varijabli, koliko god ona bila mjerljiva, tvori u sprezi s ostalima bezbroj podvarijabli, čiji pojedinačni i ukupni ućinci vode u područja izvan svake racionalne korrtrole, ukoliko se njihov "stupanj slobode" ne uspije pravodobno, kvalificirano i odmjereno regulirati odgovarajućim interventnim mehanizmima, trenutnim, trajnim ili postupnim.

U svakoj od mogućih kombinacija uvijek je prvenstveno čovjek (pojedinac ili tim) taj faktor koji snagom svog znanja, iskustva i nadležnosti vrši odabir mjera i mehanizama o kojima ovisi stupanj reda ili nereda, a time i konačni učinci i rezultati.

Izbor pravoga čovjeka na svako radno mjesto i stvaranje harmoničnoga rnultidisciplinarnog tima na nivou poduzeća i holdinga najvažniji je preduvjet za postizanje dobrih i trajnih rezultata. Zato izbor Ijudi, pogotovo ključnih, ne trpi nikakva formalna, emotivna i sentimentalna polazišta.

 

..."Lanac je toliko jak, koliko je jaka najslabija karika u njemu..."

 

Posebno je delikatna naša sadašnja situacija. Nalazeći se u početnoj fazi velikih tranzicijskih promjena, nužno je energično otklanjati recidive i atavizme prošlosti promjenom načina mišljenja, ponašanja i djelovanja svakog čovjeka da shvati i da se osposobi za promjene, kako bi ih mogao prihvatiti, podnijeti, nositi i davati očekivane učinke. Najteže je mijenjati i promijeniti nas same, samoga sebe, naše stavove, navike, pristupe, načine razmišljanja i oslanjanje na vlastita uvjerenja i empiriju. Bez takvih promjena ne možemo promijeniti ni druge, jer im mi svojim djelovanjem to usporavamo.

Nije slučajno što vlasnici najuspješnijih svjetskih kompanija prenose najveći dio ingerencija na svoj management i svoje managere, a sebi stvaraju dragocjeno vrijeme za djelovanje na dva najbitnija područja:

·        KREACIJA POSLOVNE STRATEGIJE I RAZVITKA

·        KONTROLA

I uspješan manager primjenjuje istu logiku.

Takva koncepcija i filozofija strateškog razvitka u ovim posljeratnim vremenima i geopolitičkim turbulencijama u uvjetima ubrzanog razvitka svjetske znanosti, tehnologije, tržišta, financijskih inovacija, stalnih promjena i velikih neizvjesnosti, neminovno zahtijeva formiranje timova pouzdanih, inovativnih i dinamičkih poduzetnika i stručnjaka uključenih u odgovarajuću organizacijsku strukturu, koja brzo i učinkovito djeluje.

 

Druga najbitnija navedena varijabla je KAPITAL.

 

Kapital kao osnovna pokretačka snaga u funkciji neprekidne oplodnje i zadovoljavanja Ijudskih potreba, kapital kao suptilna kategorija, izložena bezbrojnim opasnostima erozije i propadanja.

Komunistička ideologija pala je sama po sebi, jer je negirala i čovjeka i kapital.

Nema uspješnoga poduzeća, nema uspješnog programa, razvitka i strategije, ako na prvom mjestu nisu čovjek i kapital; čovjek koji vlada informacijom, i kapital, ćije tokove usmjerava informacija.

Ovaj materijal koji služi kao podloga za praktičnu, konkretnu primjenu, pokušao sam prezentirati na najkraći mogući način, svjestan opasnosti da neki pojmovi, termini i kategorije u okviru nužnoga kronološkog prikaza ne budu dovoljno pojašnjeni, a da neka područja ostanu nedovoljno obrađena.

To je uvijek cijena kompromisa u želji da se lakše, ali dovoljno argumentirano, postigne osnovni cilj:

da se u realnom vremenu i prostoru sažetom prezentacijom elemenata suvremenog poduzetništva pronađe i postavi suvremena i efikasna organizacija, koja će u funkciji globalno definirane poslovne politike i razvojne strategije poduzeća poboljšati ostvarenje planiranih ciljeva.

 

1.   PODUZEĆE

 

 

 

 

  1. 1.  PODUZEĆE l PODUZETNIK

 

 

 

 

Bez prave vizije poduzeća i suvremenih tendencija njegova nastajanja, djelovanja i razvitka, nije moguće odrediti i postaviti optimalnu organizacijsku strukturu, niti definirati poslovnu politiku i strategiju rasta i razvitka. Unutar ukupne društvene reprodukcije, koja je bitna pretpostavka i uvjet života i razvitka svake zajednice, poduzeće je temeljni djelatni oblik povezivanja i konfrontacije interesa i aktivnosti pojedinca, skupine i šire društvene zajednice u gospodarstvu i privredi.

Kao osamostaljeni entitet pojedinačnoga privatnog ili institucionalnog kapitala, poduzeće je ekonomski subjekt, socio-tehnički - ekonomski sustav i podsustav gospodarskoga sustava ( kao što je gospodarski sustav podsustav društvenoga sustava).

Fizionomiju i ponašanje poduzeća profilira društveni sustav i okruženje u kojem djeluje.

Razvijen na bogatom povijesnom iskustvu, baštini, tradiciji, kulturi i obrazovanju, suvremeni kapitalistički gospodarski sustav s tržišnom konkurencijom, slobodnim poduzetništvom, privatnim vlasništvom i demokratskim političkim sustavom, pokazao se kao superioran samoučeći sustav, sposoban da traži, uči, rješava i anticipira nove probleme i da se prilagođava novim okolnostima uz pomoć znanstveno/tehnoloških dostignuća, koja obilno financira, stimulira i refinancira.

U tom sklopu poduzeće je osamostaljeni dio određenog kapitala, koji svoju funkciju, vlastitu ali i društvenu, ostvaruje putem tržišne konkurencije s drugim pojedinačnim kapitalima.

Stoga je vlasništvo kapitala najvažniji element tržišnoga sustava i poduzeća. Ono određuje izvorni ekonomski subjekt, a time temeljnu motivaciju, učinke kapitala i ponašanje poduzeća.

U suvremenim uvjetima (pogotovo danas kod nas) ograničeni resursi nisu samo financijski kapital već i znanje, informacija i poduzetništvo, zbog čega stručnjaci, poduzetnici i management postaju glavni realizatori osnovnog interesa vlasnika kapitala i njegov kreativni i operativni dio.

Poduzetnik je poslovno kreativan, inovativan, dinamičan čovjek, sposoban brzo uočiti pojave, probleme i mogućnosti (prednosti i slabosti, prilike i opasnosti), spreman na rizik i maksimalni napor.

On je sposoban pronalaziti uspješne poslovne ideje, poslovne akcije, mjesto na tržištu, tehnologiju i proizvode i brzo ih uspješno realizirati, pronalaziti kadrove, kapital i organizaciju, oduševljavati i ponijeti svoje suradnike. U većim poduzećima nije dovoljno da on bude dobar manager, nego i dobar lider. Nije dovoljno da dobro obavlja zadatke, već i da postavlja prave zadatke.

Poduzetnik nužno ne mora biti i operativni manager. Njegove ideje, inicijative i inovacije može provoditi manager s odgovarajućim znanjima i vrlinama.

Poduzetnik, što je posebno važno, ne gubi volju ako ponekad ne uspije, već ponovno počinje iznova. To je nemiran duh, ali staložen i odmjeren, koji zna dobivati i gubiti, koji se nikad ne zadovoljava postignutim. Njegovi su parametri i stalne preokupacije:

·        kupac/dobavljač

·        inovacija

·        racionalizacija

·        kadrovi

·        vrijeme (brzina)

·        kapital

·        informiranost.

U suvremenim uvjetima u poduzećima je vlasnik izvorni poduzetnik (u većim poduzećima sve rjeđe) ili izvedeni poduzetnik, manager (sve češće). On ima gotovo sva ovlaštenja, jer samo tako može biti činilac uspješnih promjena. Njegove su odluke brže, operativnije, kvalitetnije, optimalnije, a samo u određenim slučajevima traži zeleno svjetlo od vlasnika, ali ne kao alibi za eventualni promašaj.

Neke od potrebnih poduzetničkih vrlina mogu se stjecati praksom i/ili edukacijom, ali su glavne vrline "genetskog" podrijetla, kao:

a)     potreba za postignućem i uspjehom

b)     inicijativa i kreativnost

c)      preuzimanje rizika

d)     smjelost i povjerenje u sebe, ali i u druge

e)     potreba za nužnim stupnjem neovisnosti

f)        energija, angažman, motivacija (ne samo materijalna).

Osim standardnoga idealnog inovativnog poduzetnika postoje i tzv. imitativni poduzetnici. Njih ne treba potcijeniti. Naprotiv! Savjestan, ambiciozan, agresivan imitativni poduzetnik oponaša tuđe aktivnosti i može dati veliki doprinos razvitku, produktivnosti, marketingu itd.

Japan je 50/60-ih godina imao pretežno ovakav tip poduzetnika!

 

 

 

 

  1. 2. PODUZEĆE - PODUZETNIŠTVO l TRŽIŠTE

 

 

 

 

Da bi se poduzetnik i poduzeće mogli razvijati i koristiti sve poticaje kao slo-bodno poduzetništvo, potreban je i razvijeni tržišni mehanizam, tj. slobodno (integralno) tržište, na kojem se mogu povoljno nabaviti svi faktori i uvjeti uspješne proizvodnje i/ili poslovanja u konkurencijskim uvjetima.

Takvo integralno tržište nije samo tržište roba već i kapitala, vrijednosnih papira, radne snage, znanja, tehnologija, informacija, ideja i managementa, ali i tržište poduzeća, koja postaju roba na tržištu.

U "magičnom" trokutu: roba (promet) - financije (kapital) - proizvodnja

(tehnologija) neiscrpne su mogućnosti kombinatorike i promjena.

Tko ima kapital, može kupiti ideje i tehnologiju, a tko ima ideje, može nabaviti kapital i znanje (tehnologiju). Jedino se tržište ne može kupiti (...u netržišnoj privredi atitularnog vlasništva ni to pravilo ne vrijedi).

Nažalost, takvo integralno tržište kod nas je tek u povojima, u nekom kaotičnom nastajanju. U ovom razdoblju postkomunističke tranzicije, zbog neadekvatnog zakona i modela vlasničke pretvorbe, bivalentna pozicija države (vlast i vlasnik) suviše je dominantna i štetna, zbog čega će obujam, struktura i postojeći hibridni modaliteti državnog vlasništva, sami po sebi, trajnije imobilizirati i erodirati nacionalni kapital i time, mimo ičije volje, kočiti ostvarivanje naših temeljnih opredjeljenja i programa, ali i usporavati oblikovanje takvoga gospodarstvenog ustroja i sustava, koji bi svojim komplementarnim postavkama trebao stvarati optimalne uvjete za nastajanje i skladno djelovanje svih institucija, mehanizama i zakonitosti integralnog tržišta i njegova prirodnoga komuniciranja sa svjetskim standardima i trendovima.

Država, u ovom prijelaznom periodu, treba imati i treću bitnu valenciju - status partnera gospodarstvu, čime bi se uspostavljala prirodna ravnoteža između vlasničke strukture svih titulara i nastajućeg integralnog tržišta lišenog kontra-produktivnih antagonizama, koji razaraju gospodarsko tkivo i rađaju špekulativne transakcije, monopolizam i diktat državnih i paradržavnih birokratskih institucija i poduzeća pod okriljem države.

Poduzeća u Hrvatskoj trebaju siobodno i cjelovito tržište svih faktora proi-zvodnje i poslovanja, ali i zdravu konkurenciju, kroz koju dobivaju potrebne impulse i pritisak na efikasnost, razvitak i dinamiku.

Međutim, tržište nije samo spontani i objektivni mehanizam regulacije, niti je konkurencija samo natjecanje cijena i kvalitete, već je to, na različitim razinama, borba ekonomskih i političkih struktura, špekulantskih snaga i moći, koja može postati izvor manipulacije i dominacije s opasnošću pretvaranja političke moći u ekonomsku ili obrnuto. Nažalost, to se kod nas događa. Takve sprege, bez obzira na dobre namjere i neupitno rodoljublje postaju kočnica napretku, jer svjesno ili nesvjesno održavaju "status quo" na nekom dostignutom nivou.

Stare ideje ne umiru brzo, nove ne niču, bez čega nacionalni kapitali i potencijali ne mogu služiti optimalnoj funkciji, niti mogu osigurati fleksibilnost i mobilnost privrede i razvitka.

S umiranjem starih ideja i poduzeća (shvaćanja i načina poslovanja) niču nova, a ovaj kontinuirani proces određuje "bazalni metabolizam" svake privrede, bez čega je ona osuđena na vegetiranje i umiranje od pothranjenosti ili samotrovanja. Trajno bolesna privreda ne motivira stvaranje zdravih poduzeća i zdravog poduzetništva - već obrnuto.

Mi nismo dovoljno svjesni koliko nam stara znanja, edukacija, indoktrinacija, inercija i podsvjesni recidivi onemogućavaju poimanje temeljnih spoznaja, bez kojih nema ni tržišta, ni poduzetništva, ni poduzeća, kao npr.:

a)     "viši" državni interesi načelno nisu interesi države, ako derogiraju zakone tržišta

b)     bilo kakvo tržište nije tržište slobodnoga poduzetništva

c)      svako poduzeće nije poduzetničko, bilo da je privatno, državno ili javno

d)     bilo koji vlasnik nije vlasnik, ako mu se ograničava stupanj vlasničke slobode

e)     svaki vlasnik nije "ipso iure" poduzetnik

f)        svaki manager nije poduzetnik, još manje lider, već možda administrator, rutiner ili lojalan, (ne)savjestan birokrat

g)     informacija je ALFA i OMEGA svake poduzetničke aktivnosti.

Bez ovih spoznaja nema ni pravih ciljeva, niti programa, a put koji tražimo jednostavno ne postoji.

Ako se zanemare negativne posljedice (špekulacija, nelojalna konkurencija), tada je slobodno poduzetništvo, i poduzetnik u njemu, simbol revolucionamog napretka proizvodnje, poslovanja i razvitka, u kojem se uspješno kombiniraju svi efekti znanja, tržišne slobode, odgovornosti, rizika, konkurencije, efikasnoga gospodarenja i socijalno/demokratske sigurnosti čovjeka.

Motor poduzetništva je pojedinačni kapital, koji se bori za svoje održanje, oplodnju i ekspanziju, a čovjek je - ne država - tom kapitalu (vlasnik, poduzetnik ill manager) promotor, zaštitni simbol i njegova personifikacija.

 

 

 

 

  1. 3. SUVREMENE TENDENCIJE U RAZVITKU PODUZEĆA l NOVE

          METODE MANAGEMENTA

 

 

 

 

Pod utjecajem znanstveno/tehnološke, a prije svega informatičke revolucije, događaju se u poduzećima najrazvijenijih zemalja stalne i velike promjene.

Završava epoha industrijskog društva (tzv. drugi val) i nastaje postindustrijsko informatičko društvo (tzv. treći val). Početak toga prijelaza datira od sredine 50-ih godina, kada su 1956. godine u Americi "bijele kute" postale brojnije od "plavih kombinezona"!

 

 

1.3.1.     Promjene poduzeća u okviru industrijskog društva

 

 

Velike promjene u tehničkom, privrednom i društvenom razvitku, u međunarodnim ekonomskim i političkim odnosima dovele su do promjena i kriznih napetosti, i u unutrašnjim odnosima u poduzeću, i u odnosu poduzeća s okolinom (radnici, kupci, dobavljači, kreditori, vlasnici, općine, država).

Rast poduzeća, integracije i kupovine poduzeća dovele su do stvaranja gigantskih poduzeća i koncentracije velike ekonomsko/društvene moći i utjecaja takvih poduzeća na njihovu okolinu.

Kao posljedica javljaju se snažne tendencije i zahtjevi za demokratiziranjem i humaniziranjem unutarnjih odnosa u poduzeću, kao i zahtjevi za polaganje računa javnosti o širim društvenim interesima, ulozi i djelovanju poduzeća.

Evoluira shvaćanje da je profit i oplodnja kapitala nužno sredstvo, ali ne isključivi cilj po svaku cijenu, čime poduzeće dobiva status interesno/pluralističke institucije, gdje se optimalno usklađuju svi suprotstavljeni interesi (vlasnici, kupci, dobavljači, zaposleni, banka, država, ekologija).

Nove dimenzije i snaga poduzeća nisu samo u veličini i udjelu na tržištu, već u njegovoj financijskoj, intelektualnoj, istraživačkoj i razvojnoj snazi.

Zbog međuovisnosti nacionalnih privreda takva snažna poduzeća prelaze nacionalne okvire, pa se formiraju multinacionalne (transnacionalne) kompanije. Njihov je cilj optimalizirati (povećati) profit proširenjem tržišta, smanjenjem cijena investicija i troškova proizvodnje kreacijom alternativnih izvora kapitala i premoštavanjem nacionalnih carinskih, zaštitnih i fiskalnih barijera.

U ovako velikim promjenama funkcionalna organizacija poduzeća nije više zadovoljavala, pa je došlo do stvaranja holding kompanija za financijsko upravljanje s ciljem da se preko majoritetnog paketa dionica kontrolira tržište, a preko konsolidiranih bilanci optimizira profit. Međutim, ni taj model nije uvijek bio dovoljno dobar za upravljanje i konkurentnu sposobnost složene diverzificirane proizvodnje, jer je unutar ogromnog, šarolikog holdinga dolazilo do dupliranja, irrternih suparništava i neučinkovitosti.

Optimalno rješenje je nađeno u tzv. multidivizionalnoj organizaciji. Unutar cjeline poduzeća su podijeljena na autonomne jedinice prema proizvodima ili geografskoj lokaciji imaju operativnu autonomiju i odgovornost, ali su centralno koordinirane, kontrolirane i razvijane.

Taj model je poticao okrupnjivanje putem horizontalnog širenja (razvitak i kupovanje poduzeća iste i/ili slične proizvodnje) i vertikalnog povezivanja (razvitak i kupovina poduzeća u lancu od sirovina do gotovog proizvoda). Istodobno se javlja jak pokret stvaranja "konglomerata" (od 1960. godine nadalje, sa zastojem u Americi poslije 1970. godine zbog burzovno/financijskih makinacija).

Filozofija "konglomerata" posve je drukčija. On ne zna niti priznaje klasičnu industrijsku logiku. On ne forsira pojedini sektor, već nastoji ostvariti superprofit, bez obzira na proizvod ili tržište. On ulazi u djelatnosti s najvećom stopom rasta i profita. Konglomerat ulazi u poduzeća s visokom stopom rasta, koja ne raspolažu financijskim izvorima, ili u poduzeća bez razvojnog potencijala, ali s viškom likvidnih sredstava.

Konglomerati se ne zadovoljavaju da budu u okviru holding kompanija, jer one ubiru dividende od svojih filijala.

Diverzifikacija ih tjera na decentralizaciju ovlaštenja i odgovornosti putem tzv. "profitnih centara", a centrala vrši financijsku raspodjelu, definiranje zadataka i strogu kontrolu.

Direkcija se sastoji od kreativnih ambicioznih Ijudi s izvanrednim financijskim obrazovanjem, a centralno usmjereno poslovanje prati adekvatan, ažuran informatički sustav s dnevnim bitnim analitičko/sintetičkim pokazateljima za svako poduzeće i svaki proizvod (proizvodnja, zalihe, prodaja, troškovi, cijene, potraživanja, naplata, likvidnost, kapital, banka, burza, konkurencija, trendovi).

Karakteristike razvitka današnjih poduzeća nisu samo velike promjene, već i velika brzina promjena.

Prije I. svjetskog rata klasično poduzeće bilo je fiksirano na jedan proizvod.

Između dva rata došlo je do prve promjene - prijelaz na inovaciju i proširenje s jednoga na više proizvoda, čime poduzeće ulazi iz procesa proizvodnje u proces prerade.

Poslije II. svetskog rata rad na izumima (istraživanje i primjena) postaje prijeko potrebna funkcija poduzeća.

Time se počinju ne samo usavršavati tehnološki procesi i prodajni sistemi, (npr. franchising) već se interno stvaraju nova poduzeća s novim proizvodnim i tržišnim metodama.

U tradicionalna industrijska područja prodiru privredne grane, koje počivaju na dostignućima prirodnih nauka (npr. kemija u kožu, obuću i tekstil), a tehnološke inovacije na jednom području razvijaju i usmjeravaju poduzeće u nova područja (npr. proizvođač hladnjaka razvija poduzeća za konzerviranje živežnih namirnica).

Iz ovih promjena uslijedila je nužnost unutarnjih promjena i u poduzeću i u organizaciji poduzeća.

Dotadašnja kruta hijerarhijska piramidna struktura, koja se izgradila na jednom statičkom proizvodno/poslovnom području i konceptu, sve se više napušta u korist poluautonomnih odjeljenja u kojima manager-poduzetnik postaje središnji lik.

Srž problema nije više razvitak jednoga, dva proizvoda i tržišta za njih, već izgradnja mreže kongruentnih (sukladnih, sličnih) i komplementamih (dopu-njujućih) aktivnosti u skladu s realnim materijalnim i Ijudskim resursima, kao i financijskim mogućnostima i izvorima.

Time se mijenja i uloga vlasnika i položaj dijelova i pojedinaca, koji nisu više članovi jedne organizacije, već dijelovi mreže .

Takav sustav mora biti sposoban poduzeti uravnoteženo i obuhvatno planiranje za sve dijelove, a njegova interno/informatička i kontrolna funkcija mora biti u stanju da uvijek u pravo vrijeme spozna, otkrije i pravodobno usmjeri (i anticipira!) sve moguće događaje svake organizacije i mreže u cjelini.

Ovakvi zahtjevi nalažu nužne promjene poimanja suvremenog poduzetništva u funkcionalnom, organizacijskom i institucionalnom smislu:

a)     odnos poduzeća u sebi i prema zaposlenima (humaniziranje rada, perspektiva, stimuliranje)

b)     odnos prema okolini (zapošljavanje, obogaćivanje kulturnim, umjetničkim, obrazovnim i drugim sadržajima)

c)      veličina i brzina promjena u okolini mijenja poduzeće i njegovu organizaciju

d)     brz razvitak tehnologije, tržišta i novih aktivnosti zahtijeva dinamičnije oblike organizacije s ambicioznim, samoinicijativnim, relativno autonomnim i odgovomim timovima, sastavljenim od suvremeno obrazovanih pojedinaca

e)     osim marketinga, financijski sektor dobiva dominantan značaj:

·        Hrvatska tek počinje stvaranje integralnog tržišta i institucija financijske infrastrukture

·        razvitak Hrvatske mora počivati na domaćoj akumulaciji, ali...

·        poslijeratnoj Hrvatskoj je nasušno potreban inokapital (poduzetnički, založni, a ne zajmovi)

·        "equity" kapital nerado ulazi u zemlje visokog "country risk-a"

·        interpenetracija (kolanje) vrijednosnih papira kao realni izvor inokapitala po osnovi založnog potencijala nije ni počela, jer nemamo tzv. "sekundarno tržište"

·        u inflatornim uvjetima bezbrojne su mogućnosti propadanja i erozije kapitala

f)        rastući trend stalnih promjena naglašava presudnu ulogu  informacije i važnost poslovnih informacijskih sustava.

 

 

 

 

1.3.2.     Promjene poduzeća na prijelazu u postindustrijsko informatičko društvo

 

 

Sve zemlje bivšega tzv. "real-socijalizma", kao i Hrvatska u svom zaostajanju kasne, više manje za gotovo čitavu fazu u razvitku tehnologije, privrede i društva.

lako je treći val, postindustrijsko društvo, započeo 1955. godine (prvi val - poljoprivredna revolucija traje do 1750. godine, kada počinje industrijska revolucija - drugi val), još uvijek se i u najrazvijenijim zemljama odvija sukob II. i III. vala, ne samo u tehnologiji proizvodnje i informacijama, već i u načinu mišljenja i ponašanju čovjeka i poduzeća. Karakteristike i težnje klasičnog poduzeća/korporacije u II. valu su standardizacija, specijalizacija, sinkronizacija, koncentracija, centralizacija, masovna proizvodnja, veliki kapaciteti, hijerarhijska organizacija, centralno upravljanje, štapske službe, dugoročni plan, ali i sporo reagiranje na promjene u okolini.

U II. valu kapital je bio ispred čovjeka!

Nasuprot tome kompanije III. vala su prilagođene velikim promjenama u okolini - tržištu i tehnologiji.

Krajnji potrošač se sve više razlikuje prema potrebama, pa valja prepoznati i zadovoljavati ta mini-tržišta, njihovu šarolikost i specifičnost. To zahtijeva veliku elastičnost, fleksibilnost, sposobnost za brzu primjenu marketinga, te promjenu proizvodnje, organizacije, posebno neefikasnog managementa. Upravljačka se piramida snižava, smanjuje se broj razina, uvodi se mrežna organizacija sa samokontrolom.

Osnovna snaga kompanije III. vala više nije kapital, već čovjek - Ijudi.

Poduzeće je obvezno ne samo ostvarivati profit, već istodobno pridonositi rješavanju složenih ekoloških, političkih i socijalnih problema.

To je dovelo do suštinskih promjena:

a)     umjesto financijskog kapitala, strateška proizvodno/poslovna snaga postaje INFORMACIJA, ZNANJE l KREATIVNOST. Kapitalom postaje znanje, odnosno njegov kreator i nositelj – čovjek

b)     reducira se ili nestaje srednji MANAGEMENT, koji zamjenjuje KOMPJUTOR, što dovodi do urušavanja upravljačke piramide, te bržih i kvalitetnijih odluka

c)      dolazi do bitnog mijenjanja pojma i uloge poduzetnika, poticaja poduzetništva, inovatorstva unutar poduzeća i novih sustava premiranja i stimuliranja pojedinačnoga i ukupnog uspjeha

d)     idealni suradnik nije više onaj koji korektno ispunjava uputstva, već onaj koji pokazuje odgovornost i inicijativu i koji se identificira s ciljevima poduzeća/institucije

e)     pojedinci i interdisciplinarni timovi postaju inicijatori novih koncepcija mimo formalne hijerarhije.

 

Neke komparativne razlike u strukturi, upravljanju poduzećem i načinu razmišljanja na prijelazu iz industrijskog u postindustrijski model:

 

INDUSTRIJSKI MODEL (II. VAL)

1)     Unearno mišljenje (pojedinci)

2)     Centralizacija

3)     Krutost organizacije

4)     Hijerarhijsko radno/upravljačka struktura (viša fotelja je uvijek u pravu)

5)     Proizvodna orijentacija

6)     Sredstva upravljanja: naredba, kontrola

7)     Detaljizirana uputstva (striktno izvršavanje)

8)     Tromost, sporost (opsesija veličine)

9)     Konzervativizam (minuli uspjeh opravdava predrasude)

10) Model strukturne organizacije

 

 

POSTINDUSTRIJSKI MODEL (III. VAL)

1)     Mišljenje u krugovima (timovi)

2)     Decentralizacija (filter slabijih rješenja i odluka)

3)     Fleksibilnost organizacije

4)     Kooperativna radno/upravljačka struktura (argument je u pravu)

5)     Tržišna orijentacija (tržište ne postoji zbog proizvodnje)

6)     Sredstva upravljanja: zadatak, uputa, koordiniranje, motiviranje, samokontrola

7)     Davanje okvira kompetencija (kreativno izvršavanje)

8)     Elastičnost, brzina (opsesija kvalitete)

9)     Suvremenost (ideja i smjelost ruše predrasude)

10) Model informacijske organizacije

 

Paušalnim ocjenjivanjem i sumiranjem ovih komparativnih razlika može se globalno, dovoljno pouzdano odrediti "rejting" ne samo poduzeća, ustanova i državnih organa, već i samog sebe i svakog pojedinca, vlasnika, poduzetnika, managera, pa i političara, jer dobiveni koeficijent pokazuje stupanj dogmatizma, egocentrizma, konzervativizma kao i recidive indoktrinirane svijesti i predrasuda. Sasvim je očigledno da nam je prosječni "rejting" prilično nizak. Postindustrijski (informatički) model promijenio je i staru "maksimu":

"Veliki gutaju male"... ali i... "brzi gutaju spore"!

 

 

1.3.3.     Nove metode managementa

 

 

Suštinu znanstveno/tehnoloških promjena, a time i poslovno/razvojne strategije čine dostignuća mikroelektronike, robotike i posebice informatike, ćiji razvitak dovodi do intenzivnih promjena, širenja međuovisnosti na nacionalnom planu, kao i globalizacije ukupnih svjetskih privrednih odnosa. U tom vrtlogu Europa uočava da pojedinačne države ne mogu uspješno konkurirati Japanu i Americi, pa rješenje traži u ekonomsko/političkim integracijama (Europa 12 i dalje), da bi se tako uspostavila ravnopravnija triangularna ravnoteža (SAD, Japan, Europa). Taj trokut s jedne strane, i nerazvijeni svijet i zemlje bivšeg SSSR s druge strane, profilirat će ekonomske (političke) odnose i antagonizme na početku XXI. stoljeća. Unutar takvih globalnih odnosa djeluju nacionalne ekonomije i poduzeća u njima. Živimo i radimo u vremenu rastućih neizvjesnosti, pa je osnovni zadatak svakog poduzeća osposobljavanje za neprekidne promjene, kreativno mišljenje, racionalno ponašanje i poduzetničko djelovanje.

Mnoge se znanstvene spoznaje i uhodane zakonitosti ekonomike poduzeća, od ekonomije veličine, dugoročnog plasmana, tradicionalnog bankarstva, financijskih izvora, metodologije izrade "feasibility" studija itd. temeljito mijenjaju. Vrijeme stalnosti je prošlo, a iz prošlosti se ne može predviđati budućnost. NAPROTIV, USPJEH IZ PROŠLOSTI MOŽE POSTATI KLICA NEUSPJEHA U BUDUĆNOSTI.

Osnovna snaga strategije i razvitka nije u velikim investicijama, megalomanskim programima, već u kreativnim inovativnim kadrovima, novim idejama i novim metodama vođenja poduzeća.

Nema više jedne optimalne strategije, već više alternativnih, suboptimalnih strategija.

Pošto se neizvjesnost i promjene ne mogu egzaktno predviđati, poduzeće određuje svoju perspektivu istraživanjem budućnosti heurističkim metodama (istraživanje novih spoznaja) izgrađivanja i simuliranja budućih hipotetičkih scenarija, koji će opravdati ili ne, izvodljivost namjeravanih programa i projekata. Poslovna se politika poduzeća sve više spaja s razvojnom, a dnevna aktivnost sa strategijom. To zahtijeva novi tip i nove metode managementa. Suvremena organizacijsko-upravljačka struktura i management mora danas raspolagati i koristiti se multidimenzionalnim i multidisciplinarnim informacijskim sistemom, ne samo s podacima dnevne i terminske operativne obrade i fakto-grafske statistike, već i software alarmom za rana upozorenja.

Glavni sadržaj rada managera i rukovodioca nije samo rutinsko-operativno upravljanje standardnim poslovima, već je to upravljanje s promjenama. To zahtijeva ne samo stručno iskustvo već i permanentno doeduciranje, praćenje suvremenih dostignuća i usavršavanje, bez čega manager ne može stvarati i održavati autoritet vođe i koordinatora, niti efikasno djelovati.

Upravljati znači dobro obavljati zadatke, a voditi znači znati postavljati prave zadatke. (Američki slogan: Managers do things right, Leaders do right things. Manageri rade na pravi način, lideri rade prave stvari).

Na ovim principima počivaju nove metode suvremenog managementa. Te metode nemaju ni krutost ni šablone ni striktnu hijerarhiju. Samo se takvim pristupom poduzeće može razvijati kao samoučeći sistem, koji je sposoban da stalno traži, uči, kreira i osposobljava za supsidijarnost, koordinaciju, integraciju, stalne promjene i nove akcije. Iz osnovne funkcije poduzeća, njegove poslovne filozofije i okruženja postavljaju se bliži i dalji ciljevi: strategija, taktika i stvaralačko operativno izvršenje na tržištu, koje je isključivi verifikator svih odluka managementa.

Upravljanje promjenama pretvara se u vođenje - što postaje osnovni sadržaj rada managera, a takva uloga zahtijeva veliku širinu, znanje, viziju, komunikativnost, informiranost, povjerenje i samopouzdanje. Na ovim principima odabiru se odgovarajući modeli za primjenu novih modela managementa, koji nisu univerzalni jer ovise o karakteristikama, specifičnostima i aktivnostima poduzeća i okruženja u kojem on djeluje. Nove metode suvremenog managementa ne trpe nikakva uopćavanja i šabloniziranja!

Jedna iznimka pretvara se u pravilo:

Suvremeno organizirani management svakoga poslovnog sustava mora počivati na "informacijskom" sustavu, jer je informacija postala najpresudniji čimbenik koji bilježi, otkriva, upozorava, analizira i kontrolira, predviđa, usmjerava i određuje uzajamni odnos promjena i odluka, koje donosi pojedinac, tim ili management poduzeća.

 

 

 

 

2.   UPRAVLJANJE (MANAGEMENT) PODUZEĆEM

 

 

 

 

U svom dugom razvitku ekonomika poduzeća, kao teorijska disciplina, nastala u praksi, na početku se pretežno bavila pitanjima unapređivanja proizvodnje i poslovanja, da bi se kasnije sve više okrenula akademskom, teorijsko-apstraktnom istraživanju poduzeća (teoretiziranju). Danas se ekonomika poduzeća kroz poslovno upravljanje, poslovnu politiku i marketinški pristup, ponovno i široko vratila praksi.

Njezin osnovni sadržaj čini trokut: proizvodnja - tržište - financije, a u tim okvirima posebno mjesto imaju:

·        Računovodstvo

·        teorija bilance

·        teorija troškova

·        organizacija poduzeća i poslovnih funkcija

·        ekonomika faktora proizvodnje

·        učinkovitost (ekonomičnost i rentabilnost).

Na prijelazu u postindustrijsko društvo nastala je tendencija da ona znanost, koja istražuje i objašnjava zbivanja u poduzeću, postane znanost o tome kako se poduzeća moraju voditi, upravljati. Ovakav novi pristup otvorio je široke prostore novim sadržajima, ekonomici poduzeća.

Upravljanje poduzećem obuhvaća četiri glavne funkcije:

1)     utvrđivanje poslovne politike

2)     planiranje i kontrola

3)     organizacija i vođenje

4)     razvitak kadrova.

Iz tih funkcija su se u okvirima ZNANOSTI UPRAVLJANJA iskristalizirale posebne discipline:

1)     Opće poslovno upravljanje i strateško upravljanje

2)     Strategija i upravljanje Ijudskim potencijalima

3)     Strategija i upravljanje proizvodnjom

4)     Strategija i upravljanje marketingom

5)     Strategija i upravljanje financijama

Neumjesno bi bilo rangirati ove discipline po važnosti, jer one predstavljaju jedinstvenu cjelinu u kojoj se slabost jednoga segmenta lančano odražava na ostale.

Ipak, treba imati na umu da čovjekov izum - proizvod (usluga), te njegova cijena, kvaliteta, standard, image i dostupnost potrošaču, predstavljaju temeljnu pretpostavku uspjeha na tržištu, uspjeha koji se može samo stvarati, ali ne i kupiti.

Svi drugi čimbenici (novac, kapital, znanje, tehnologija) mogu se kupiti novcem, a konačni uspjeh poduzeća (ne samo tržišni) ovisi o sinergičkim učincima, kreativnom kapacitetu i organiziranosti svih upravljačkih jedinica. U tom smislu nije ni potrebno davati prednosti ovoj ili onoj disciplini upravljanja, ali se smjer važnosti toga "zatvorenog kruga" ipak može postaviti ovim redom: ČOVJEK -INFORMACIJA - TRŽIŠTE - KAPITAL - PROIZVODNJA. Čovjek je u svakoj od ovih karika uvijek najbitnija poluga, a rezultanta njegova ukupnog djelovanja mora biti oplodnja kapitala kao najvažniji, iako ne i jedini cilj.

Bez toga nema uspjeha, napretka i blagostanja ni društva, ni poduzeća, ni pojedinca.

U ovoj je knjizi težište prezentacije:

·        ČOVJEK   (vlasnik, poduzetnik, manager, djelatnik)

·        PODUZEĆE (vrste i tipovi poduzeća, upravljanje, vođenje, strategija i organizacijska struktura)

·         KAPITAL (suština, funkcija, zakonitosti, tokovi, izvori, kreacija, upravljanje).

U okviru toga disciplini financijsko upravljanje daje se poseban naglasak i prostor zbog njezine delikatnosti, specifičnog značaja financijske funkcije i nužnosti modernoga ustroja financijskog sektora.

Navodimo samo neke razloge:

·        Deficit znanja o financijama (monetarnim, bankarskim, poslovnim, pogotovo međunarodnim) u nas je vrlo velik

·        Atrofirana znanja i praksa staroga sustava u sprezi država - financijske institucije rađa pogubne recidive

·        U složenim procesima tranzicije društva nalazimo se u fazi lutanja i traženja modela tržišne privrede, a mnogima manjka prava predodžba što to zapravo znači

·        Integralno tržište ne postoji zato što se financijska tržišta tek počinju stvarati, nažalost bolno, sporo i staromodno

·        Sekundarna tržišta (tržište vrijednosnih papira) u nas su samo kozmetički izlog, jer ta tržišta ne mogu nastati dekretom, sve dok se koliko-toliko ne isprofilira vlasnička struktura. Zbog neadekvatnog modela privatizacije taj proces će dugo trajati uz odgovarajuću eroziju i imobilizaciju nacionalnog kapitala

·        Bez razvijenoga sekundarnog tržišta nema interpenetracije papirno/vrijednosnih transakcija (securities) putem kojih se danas odvija blizu 4/5 svjetskih tokova kapitala

·        Privredi Hrvatske i njezinim poduzećima potreban je prvenstveno rizični poduzetnički (equity) i založni inokapital, a manje zajmovni. Čini se da ovo nije posve jasno ni našoj vladi.

·        Kreacija alternativnih izvora financiranja zahtijeva složene tehnike

·        Vođenje financija u inflatornim uvjetima posebno je delikatno (nemojmo se zavaravati da smo riješili problem kronične inflacije)

·        Literatura na našem jeziku iz oblasti suvremenog financijskog upravljanja tek se počela pojavljivati.

Važna poglavlja, informatizacija, upravljanje proizvodnjom i marketingom, nisu osnovni predmet ove studije, ali je ipak nužna kratka prezentacija nekih temeljnih znanja i načela zbog organske povezanosti ovih disciplina s financijskim upravljanjem.

Ta četiri sektora, organizacijski povezana, koji ne mogu djelovati ni odvojeno ni samostalno, jer bi konačni učinci i rezultati poduzeća bili mnogo slabiji, predstavljaju jednu kongruentnu cjelinu. Zato niti jedan sektor ne smije biti nadređen drugom, niti se managera bilo kojeg sektora po rejtingu funkcije smije smatrati "primus inter pares", a snaga jačeg argumenta mora postati jedini kriterij izbora optimalnog rješenja bilo kojeg problema.

Budući da je informacija najjači argumerrt, objedinjavanje proizvodnje, financija i marketinga odvija se skladno i harmonično ako cjelina ustroja poduzeća počiva na modernoj informacijskoj organizaciji.

 

 

 

 

2.1.           OPĆE POSLOVNO l STRATEŠKO UPRAVLJANJE

 

 

 

 

U okvir ove discipline spadaju strategija i poslovna politika.

 

 

2.1.1.     Strategija poduzeća (korporacije, holdinga)

 

 

Strategija oslikava ciljeve, profil i misiju korporacije/poduzeća i određuje pravce njegova djelovanja u odnosu na stanje i dinamičke promjene u datom okruženju.

Najlakše je definirati strategiju utvrđivanjem onoga što ona nije:

1)     Strategija nije odgovor na tekuću operativnu problematiku

2)     Ona nije tablični prikaz brojki, projiciranih za neki period

3)     Strategija nije racionalizacija, a niti poboljšavanje onoga što je ostvareno prethodne godine

4)     Ona nije pregled lijepih namjera niti optimističkih želja

5)     Strategija nije skup sirovih ideja nekolicine umnih čelnika poduzeća.

Svaka strategija sadrži pet osnovnih elemenata:

a)     oblast svog djelovanja

b)     komparativne prednosti (postojeće i/ili buduće: lokacija, resursi, znanje, tržište)

c)     stratešku podlogu/potencijal (ime, proizvod, bonitet, financijska potpora, marketing)

d)     ciljeve i očekivane rezultate (odnos cilja i rezultata u datom vremenu i prostoru)

e)     razinu (strategija zemlje, gospodarstva, grane, korporacije, poduzeća, sektora)

Strategija više razine "sama po sebi" uvjetuje višeslojni elastični ustroj od vrha piramide na niže.

Strategije nižih razina (npr. proizvodno-poslovne jedinice i sektori) se razlikuju po specifičnim karakteristikama, ali moraju uvijek biti u funkciji strategije više razine.

 

 

2.1.1.1. Strategija razvitka i strateško upravljanje

 

 

Izbor, definiranje i izvođenje strategije razvitka ovisi i polazi od tržišta, globalne strategije razvitka zemlje, okruženja, organizacijsko/djelatne strukture poduzeća i realnih financijskih izvora.

Budući da su to vrlo dinamičke, promjenljive kategorije, najuspješnija strategija nije jedna jedina strategija, već uvijek ponderirani prosjek - sredina više alternativnih suboptimalnih strategija.

Ovakav pristup u izboru strategije određuje fizionomiju svakog poslovnog sustava i usklađuje učinke i strategiju svojih heterogenih proizvodno/poslovnih i sektorskih struktura (proizvodnja, usluge, trgovina, promet). Pretvaranje strateških ideja u osmišljenu akciju i operativnu primjenu najsloženiji je dio posla managera i strućnih timova.

Glavni ciljevi strategije razvitka su:

a)     profitni (uvijek najbitniji, ali ne i jedini cilj)

b)     tržišni

·        dominirati tržištem

·        participirati segmentom tržišta

·        optimalizirati odnos svojih i/ili tuđih proizvoda

·        kupovina, prodaja, konsignacija, franchising (vlastiti/tuđi)

c)     sociološki

·        motiviranje i stimuliranje

·        humaniziranje uvjeta rada i života

·        povećanje/optimaliziranje zaposlenosti po jedinici uloženog kapitala.

Prioriteti i odnosi ciljeva razvojne strategije uvjetuju i određuju izbor organizacijskog modela:

·        strateškog upravljanja

·        poslovne politike/poslovnog upravljanja

·        načela i oblik ulaganja kapitala.

Strateški ciljevi oblikuju poslovnu politiku/upravljanje. Zbog toga je poslovna politika/upravljanje komplementarna funkcija strategije razvitka/upravljanja, ona je organski dio - prethodnica te strategije, koja sadašnja stanja i poslovno djelovanje integrira u buduće strateške akcije. Ako se ova činjenica izgubi iz vida, ako isključiva preokupacija poduzeća budu trenutni problemi, trendovi, mogućnosti, interesi i izazovi, ako se vizija sutra podredi sumnjivom uspjehu danas, unaprijed je izgubljena svaka perspektiva uspješne razvojne strategije. Zaostajući za vremenom, poduzeća s takvom poslovnom filozofijom nikada ne postaju ili ne ostaju uspješna.

 

 

 

 

2. 1. 2. Politika poduzeća

 

 

2.1.2.1. Poslovna politika i poslovno upravljanje

 

 

Poslovna politika je skup određenih odluka kojima se definiraju ciljevi, planovi, zadaci, putovi, načela i mjere za određeni vremenski period, dok je poslovno upravljanje organizacijski ustroj koji te odluke operacionalizira.

lako počiva na dostignućima poslovne filozofije, tradicije i prakse, poslovna politika neprekidno osmišljava i ugrađuje inovativne elemente u poslovne projekcije, a svoje uspjehe temelji na odabiru i sposobnostima upravljačkog ustroja da uspješno izvršava složene zadatke i da, što je najvažnije, kreativno i efikasno upravlja stalnim promjenama, novim kvalitetama i pojavama.

Poslovna politika određuje i/ili projicira:

a)     CILJEVE (osnovne, trajne, povremene, funkcionalne, komplementarne)

b)     NAČELA (temeljna, opća, posebna)

c)      ZADATKE (zajedničke, pojedinačne, sektorima, pojedincima)

d)     MJERE (trajne, povremene, interne, eksterne)

e)     INSTRUMENTE (plan, statistika, informatika, obračun).

Cilj je najbitnija kategorija poslovne politike, a sve ostale kategorije predstavljaju sredstva, koja svojom kvalitetom i učinkom trasiraju dobre ili loše putove prema cilju.

Ako nemamo cilj, svejedno je koji put odaberemo.

Ako je cilj nerealan, nijedan nas put ne vodi k njemu.

Ako postoji više podjednakih ciljeva, treba tražiti optimalnu kombinaciju.

 

 

 

 

 

 

2. 2. UPRAVLJANJE LJUDSKIM POTENCIJALOM

 

 

2.2.1. Ljudski potencijali

 

 

Općenito se u nas smatra da Hrvatska raspolaže ogromnim razvojnim resursima i komparativnim prednostima u dvije oblasti:

                                      I.      Poljoprivredni potencijali (kontinentalni, mediteranski)

                                    II.      Pomorski potencijali (turizam, brodogradnja, prometna sfera, ribarstvo itd.)

lako su ove temeljne oblasti danas i sutra vitalne za Hrvatsku, jer čine više od 2/3 hrvatskog gospodarstva, takvo nekritičko mišljenje je ne samo zabluda, već i velika opasnost da u razvojnoj strategiji Hrvatske krenemo jednosmjemim, pogrešnim putem.

Nije ovo mjesto za dokazivanje ove tvrdnje, ali treba iznijeti neke neosporive činjenice.

A.     Poljoprivreda zahtijeva stalna i visoka ulaganja (melioracije, osposobljavanje zemljišta, tehnika), ima niski koeficijent obrtaja kapitala, treba prepoloviti zaposlenost i suočiti se s barijerama europskog zaštićenog tržišta, zasićenog poljoprivrednim proizvodima.

B.     Turizam nikada nigdje nije bio osnovni pokretać razvitka. Zbog visokog kapitalnog koeficijenta ulaganja, sezonskog karaktera, on postaje učinkovit i rentabilan u zemljama visoke gospodarske razine, kao komplementarna dopunjujuća nadgradnja u procesu razvitka.

C.    Isti je slučaj i s brodogradnjom, koja zbog niskog nivoa naših osnovnih industrijskih grana mora uvoziti oko 60% potrebnih materijala i opreme, a zbog nedostatka jeftinog kapitala ne može nuditi uobičajene prodajne uvjete.

Ove kratke konstatacije poslužit će kao dokaz sljedećoj tvrdnji:

Najveći resursi Hrvatske su u geostrateškom položaju i ukupnom Ijudskom radnom i kreativnom potencijalu, gdje treba tražiti našu šansu u procesima stalnih globalnih promjena, koje karakteriziraju prijelaz u postindustrijsko - informatičko društvo.

 

 

 

 

2.2.2. Izbor kadrova

 

 

Svaka aktivnost poduzeća zahtijeva kvalificiranog i motiviranog ćovjeka da izvršava određene zadatke.

Bez određenih kadrova, zdrava strategija i perspektivni programi začas se pretvore u nerealne želje.

Rješavanje kadrovskih potreba neprekidan je i vrlo osjetljiv zadatak:

·        kadrovske potrebe se mijenjaju zbog prilagođavanja stalnim promjenama u poduzeću i konkurencijskom okruženju

·        izvor i profil kadrova se mijenja, a mijenja se i pojedinac u svom iskustvu i potrebama

·        usprkos promjenama i fluktuaciji radne snage, čovjek traži stabilnost, sigurnost, perspektivu i zadovoljstvo u svom poslu.

Traženju, izboru i razvijanju potrebnog kadra (pogotovo managerskog) ne posvećuje se odgovarajuća pažnja, pošto se dolazeći problemi i promjene ne uočavaju dovoljno rano, a često se predugo održava "status quo", jer stvorena prisnost i uviđavnost odgađa kadrovsko prestrojavanje i zamjenu nedovoljno sposobnih. U nas je taj problem posebno delikatan iz dva razloga:

·        u bivšim društvenim poduzećima kadrovsku politiku su vodile partijske strukture po formalnim i "posebnim" kriterijima. Ta se praksa nastavlja u paradržavnim poduzećima

·        u procesima privatizacije, sposoban, uspješan privatnik-vlasnik najviše vjeruje sebi, sve hoće sam (pogotovo kadrovski izbor), pa se takve pogreške u najboljim namjerama najskuplje plaćaju.

U izboru kadrova nisu dovoljna pitanja: tko je, što je završio, što je radio i tko ga je preporučio - već prije svega: kakve stručne, radne, organizatorske i Ijudske kvalitete zahtijeva određeno radno mjesto za danas i za sutra!

I naravno: kakvu "informatičku pismenost" pretpostavlja takvo radno mjesto!

 

 

2.2.3. Bitni elementi kadrovske politike

 

 

A)    Predviđanje kadrovskih potreba

·        Trenutne i buduće kadrovske potrebe rijetko se poklapaju, pa se dešava da vrijeme brzo "pregazi" pojedinca i čitave garniture.

·        Dobro formalno obrazovanje ne mora garantirati uspješnost na nekom poslu.

·        Ponekad se uzme vrlo kvalitetna osoba, a nedefiniran djelokrug rada blokira te kvalitete.

B)    Evidencija talentiranih i perspektivnih

·        Evidencija kadrova i procjena razvojnih mogućnosti (unutar tvrtke, izvan tvrtke)

·        Procjena da li pojedinci obavljaju poslove prema svojim predispozicijama i afinitetima.

C)    Plan popunjavanja radnih mjesta

·        Kadrovsko promicanje (organizacijske promjene)

·        Metode selekcije (nisu sve vrline potrebne za svako radno mjesto)

·        Infuzija novih Ijudi i ideja

·        Napredovanje i smjenjivanje.

 

D)    Osposobljavanje kadrova

·        Individualno i grupno obrazovanje (uz posao, izvan posla)

·        Poticanje kreativnosti

·        Poticanje samostalnosti.

E)    Stimuliranje i motivacija

·        Plaća, bonusi

·        Sudjelovanje u profitu, dodjela dionica

·        Napredovanje u poslu

·        Uvjeti rada.

 

2. 3. STRATEGIJA I UPRAVLJANJE PROIZVODNJOM

 

 

 

 

Strategija i upravljanje proizvodnjom vrlo su kompleksne discipline zbog međuovisnosti i organske povezanosti ovog sektora s marketingom, financijskim sektorom i službama isfraživanja i razvitka.

 

 

 

2.3.1. Strateški programi u proizvodnji

 

 

Osnovna funkcija - proizvoditi - jasna je, ali su ciljevi delikatniji, jer se oni suočavaju s problemima kako biti bolji, moderniji, raznovrsniji, brži i jeftiniji od domaće i strane konkurencije.

U tom smislu slijede se određena načela i koncepcije koji se međusobno nadopunjuju, ali ponegdje i isključuju.

 

 

2.3.1.1. Kreiranja komparativnih prednosti

 

 

Suština ovog problema svodi se na temeljno pitanje: kako uza zadane prirodne resurse odabrati optimalnu kombinaciju ostalih resursa?

VISOKA PROIZVODNJA - NIŽI TROŠKOVI

Koncept PROIZVODITI I/ILI KOOPERIRATI donio je Japancima nedostižne prednosti u nekim granama (npr. automobili - Toyota)

 

 

 

2.3.1.2. Proizvoditi ili kupovati

 

 

Osnovna dilema vodi lančano do slijedećih dilema:

Ako se proizvodi, da li montirati kupljene komponente i dijelove ili ih proizvoditi? Da li početi od sirovina i proizvoditi dijelove, odnosno da li proizvoditi sirovine?

VERTIKALNA INTEGRACIJA

Gomje dileme otvaraju pitanja vertikalnog povezivanja/integracije, koja nisu pravolinijska, jer postoji mnoštvo kombinacija: potpuno/djelomično zaokružen proizvodni ciklus u vlastitom sustavu i/ili u kooperaciji.

Izbor optimalne kombinacije ovisi o četiri kriterija:

·        Obujmu (koji će dio ukupnih aktivnosti biti obavljen unutar kuće)

·        Dubini (koliko daleko, u proizvodnom lancu, ide proizvodnja unutar kuće)

·        Stupnju (koji će postotak od ukupnih potreba pokriti takvo povezivanje)

·        Obliku (kojim će aranžmanom isporuka roba i usluga biti ostvarena: putem poduzeća u našem vlasništvu, putem JOINT-VENTURE-a, ugovorom o dugoročnoj kooperaciji ili običnom kupovinom na otvorenom tržištu)

Svaka od mogućih kombinacija ima svoje prednosti i rizike, a izbor ovisi o dosta čimbenika, te o financijskom potencijalu, kao i managerskim kapacitetima. Racionalna kombinatorika gornjih varijabli je nezamisliva bez pravih informacijskih podloga.

 

 

2.3.1.3. Izbor tehnologije i kapaciteta

 

 

Sa strateškog gledišta tehnologija treba poduzeću osigurati komparativne prednosti u odabranoj domeni, uskladiti raspoloživost potrebnih resursa i osigurati poziciju za ulaženje u nove tehnološke procese i izazove.

Izbor kapaciteta polazi od minimuma koje diktira ekonomska opravdanost uz mogućnost racionalnog povećanja, jer prekapacitiranost nosi povećane rizike i smanjuje mogućnost proizvodne diverzifikacije.

 

 

2.3.1.4. Povezanost proizvodnje s ostalim sektorima

 

 

Harmonična povezanost proizvodnje s ostalim sektorima (marketing, kadrovi, financije, istraživanje) važna je ne samo zbog uspješnosti poslovanja, već i zbog strateških razloga.

A.     MARKETING

·        raznovrsnost / bogatstvo ponude

·        novi proizvodi, novi stil prije konkurenta

B.     ISTRAŽIVANJE I RAZVITAK

·        novi dizajn / nove karakteristike

·        novi procesi / tehnologije

·        primjena novih mogućnosti prije konkurencije

C.    FINANCIJE

 

·        rješavanje uskih grla, postavljanje novih linija

·        kupovina sličnih poduzeća

·        modernizacija

·        povećanje kapaciteta.

 

 

 

 

 

 

2.3.2. Upravljanje proizvodnjom

 

 

Upravljanje sektorom proizvodnje znaći upravljanje tehnološkim, Ijudskim i ekonomskim potencijalima uz tijesnu koordinaciju s ostalim vitalnim sektorima poduzeća (nabava, prodaja, razvitak, financije, analiza).

U sferu upravljanja proizvodnjom ulazi planiranje, organizacija rada, kontrola sirovina i kvalitete, kontrola operacija i procesa, korištenje kapaciteta, održavanje, unapređivanje, racionalizacija, eksperimentiranje, inovacija, produktivnost rada, ekonomičnost, efikasnost, informatika itd.

Bez obzira na veličinu i vrstu proizvodnje, ovako složene poslove može izvršavati dobro vođeni tim. Zato čelni čovjek, manager (tehnički direktor), nije osoba koja dobro poznaje tehnološki proces i izvršava tekuće proizvodne zadatke, već samostalna kreativna osoba širokog profila znanja i obrazovanja s orga-nizacijskim sposobnostima.

Za kvalitetno obavljanje navedenih poslova potreban je visok stupanj kvalitetne suradnje na dva nivoa:

·        sa suradnicima u okviru proizvodnje

·        s managerima i stručnim osobljem ostalih sektora.

 

 

 

 

2. 4. STRATEGIJA l UPRAVLJANJE MARKETINGOM

 

 

 

 

Čuvena knjiga Upravljanje marketingom 1 i 2 još čuvenijeg autora Philipa Kotlera ima 813 stranica.

Ova brojka ne govori o kvantiteti već o kvaliteti, o multidisciplinamom, multidimenzionalnom pristupu i jasnom prezentiranju ove vitalne poslovno/strateške funkcije, pa nije slućajno što prvo poglavlje počinje mislima Petera Druckera:..."Marketing je toliko fundamentalan da se ne može smatrati zasebnom funkcijom...Radi se o sveukupnom poslovanju, promatranom kroz prizmu krajnjeg rezultata, tj. sa stajališta kupca..."

Marketing je poslovna funkcija koja identificira tekuće potrebe i želje, definira i mjeri njihovu veličinu, utvrđuje koja ciljna tržišta tvrtka može najbolje opslužrti i odlučuje o odgovarajućim proizvodima, uslugama i programima da zadovolji ta tržišta. Tako marketing postaje sponom između potreba društva i marketing-modela reagiranja industrije (poduzeća). Kakva je situacija u nas? Loša!

Marketing još uvijek sramežljivo kuca na vrata poduzeća, jer je u dogmatskom sistemu smatran nekakvom pomodarskom kapitalističkom izmišljotinom.

U sadašnjem trenutku kvazitržišne privrede, u kojoj tržište u suvremenom smislu tek nastaje (nadajmo se), još uvijek vladaju "paratržišne" zakonitosti i svakakve aktivnosti "prodiranja" na tržište.

Marketing kao poslovna funkcija i nezamjenjivi instrument moderne privrede, utemeljen na ekonomskim zakonitostima robno-novčanih tokova, postao je u tržišnim privredama glavni katalizator, a putem tržišta regulator i objektivni sudac u svim odnosima koji nastaju između proizvođača (ponude) i potrošača (potražnje).

Stupanj uspješnosti marketinga ovisi o stvaranju uvjeta u okruženju, o razvijenosti tržišnih institucija, uređenosti nacionalne ekonomije i o kvaliteti organizacijske strukture tržišno orijentiranog poduzeća.

U svom naglom razvitku postao je efikasan instrument razvitka malih i velikih poduzeća, ali se i ekspanzija razvijenih privreda pripisuje dominantnoj poslovno/strateškoj ulozi marketinga.

 

 

2.4.1. Planiranje, implementacija i upravljanje marketingom

 

 

  1. STRATEŠKO PLANIRANJE l PROCES UPRAVLJANJA MARKETINGOM

Strateške odluke usklađuju resurse i ciljeve poduzeća s mogućnostima na tržištu.

Istodobno te odluke određuju istraživanje i pronalaženje načina na koji će neko poduzeće razvijati marketing - strategiju i marketing - planove za opsluživanje svog tržišta. O tim načinima ovisi profil, veličina i ustrojstvo marketing odjeljenja/sektora, planiranje marketing strategije na razini poduzeća i/ili razini poslovne jedinice, kao i izbor koncepta upravljanja, provođenja i kontrole marketinga.

Marketing - strategija je marketing - način razmišljanja prema kojem se od svake poslovne jedinice očekuje da postigne svoje marketing ciljeve. U sklopu odgovarajućih odluka (budžet, alokacija sredstava) posebno mjesto ima tzv. , marketing mix (četiri faktora, "4P": product - produkt, price - cijena, place -• mjesto, promotion - promocija) koji se koristi da se postigne tražena razina prodaje na ciljnom tržištu.

Proces upravljanja polazi od analize tržišnih mogućnosti, odabiranja ciljnih tržišta, planiranja marketing-taktike i kontrole.

 

  1. ANALIZA STRUKTURE I PONAŠANJA TRŽIŠTA

 

Ova se analiza bavi marketing-okolinom (dobavljači, kupci, posrednici, konkurenti itd.), te tržištem potrošača i ponašanjem u kupnji (model ponašanja, faktori ponašanja potrošača, posrednici i proces odlučivanja o kupnji).

 

  1. ISTRAŽIVANJE l ODABIR MARKETING-MOGUĆNOSTl

 

Ovo područje zahvaća:

 

  1. RAZVITAK MARKETING-STRATEGIJE

 

 

Razvitak marketing-strategije najkompleksnije je i najdelikatnije područje, jer treba operacionalizirati strateške odluke poduzeća, Obuhvaća:

·        proces marketing-pianiranja (prvo, faza bez plana, a zatim faze godišnjeg, dugoročnog i strateškog planiranja; ovi planovi sadrže analizu mogućnosti i rješenja, te ciljeve i program akcije)

·        proces razvitka novog proizvoda (nastanak i izbor ideja za proizvod, procjena prodaje, troškova i profita, razvitka proizvoda, testiranja tržišta i komercijalizacija)

·        marketing-strategija u različitim fazama životnog ciklusa proizvoda (faza uvođenja i faze rasta, zrelosti i opadanja).

 

  1. MARKETING-STRATEGIJA U RAZDOBLJU NESTAŠICA (roba, deviza, novca, kapitala), INFLACIJE l RECESIJE

 

Utjecaj ovih faktora na potrošače i kupce, kao i utjecaj tih istih faktora na uspješnost poslovanja.

Ovaj segment, koji karakterizira naše današnje stanje, posebno je delikatan.  

 

  1. MARKETING-STRATEGIJA NA STRANOM TRŽIŠTU

 

  1. IZBOR I PLANIRANJE MARKETING-TAKTIKE

 

Niti najbolje strateške postavke neće donijeti dobre rezultate bez odgovarajuće taktike.

U okvir taktike spadaju sljedeće odluke:

·        odluke o proizvodu, nazivu, pakiranju i uslugama

·        odluke o formiranju cijena (izbor metode formiranja cijena, analiza cijena, konkurencije, promocijske cijene, rabati, bonifikacije, uvjeti plaćanja, promjena cijena, reakcija kupca i konkurencije)

·        odluke o marketing-kanalima (posrednici, funkcija kanala i broj razina, suradnja, sukob i konkurencija u kanalima)

·        maloprodaja, veleprodaja i fizičko/procesna distribucija proizvoda

·        odluke o promociji, propagandi, unapređenju prodaje i publicitetu.

 

  1. MARKETING-KONTROLA I PRIMJENA MARKETINGA

 

·        marketing-organizacija (način organiziranja, povezanost i odnosi s ostalim sektorima)

·        marketing-kontrola

·        kontrola godišnjeg plana (analiza prodaje, troškova marketinga prema prodaji, praćenje stavova kupaca i reagiranje)

·        kontrola profitabilnosti (marketing profitabilnosti)

·        kontrola uspješnosti (uspješnost prodajne sile, propagande, unapređenja prodaje i distribucije).

 

 

 

 

 

 

 

 

2. 5. STRATEGIJA I UPRAVLJANJE FINANCIJAMA

 

 

 

 

2.5.1. Temeljne karakteristike izbivanja na našem i svjetskom tržištu

           novca i kapitala

 

 

Financijska zbivanja na svjetskom tržištu nikada nisu bila autonomna, jer su manje-više uvijek matrično preslikavala ukupne svjetske privredne odnose.

U zadnjih nekoliko dekada intenzivno je evoluirala nezamisliva tendencija i praksa financiranja dugoročnih plasmana iz kratkoročnih izvora (uključujući čak i "a vista" depozite), što je donedavno smatrano nedopustivom "flagrantnom" povredom "zlatnog bankarskog zakona", koji obvezuje održavanje stabilnosti i ravnotežu između pasive i aktive ujednačavanjem ročnosti izvora i plasmana.

Ovu tendenciju su inicirali veliki svjetski bankarski sustavi, koji su mogli prihvatiti izazove ovakvog rizika i dispergirati na velike brojeve, ali su vremenom ovakvi poslovi postali svakodnevna praksa i srednjih i manjih banaka, prvenstveno u oblasti tzv. "roll-over" financiranja.

Ovaj novi fenomen se manje-više poklapa s nastankom EURO-TRŽIŠTA (često nazivanog tržištem euro-dolara), na kojem su se, enormnim trendovima, počele odvijati transakcije deponiranja i uzimanja kredita ne samo u USA $, već i u drugim valutama izvan zemlje podrijetla.

Zato EURO-TRŽIŠTE nije samo europsko, niti je EURO-DOLAR samo USA $, već svaka deviza (euro-curency), depozit lli potraživanje koji su u vlasništvu nerezidenta zemlje u čijoj devizi su nominirani, uz uvjet da su nastali iz vanjskih izvora, i da su oslobođeni bilo kakvih ograničenja.

U relativno kratkom vremenu, u okviru postojećeg svjetskog monetarnog sustava EURO-TRŽIŠTE je postalo najznačajnije i najslobodnije tržište novca i kapitala na kojem se inovativno kreiraju izvori, plasmani, likvidnost i instrumenti na tri najvažnija područja:

·        tržište euro-deviza (kratkoročno)

·        tržište euro-kredita (srednjoročno)

·        tržište euro-obligacija (dugoročno).

Depozitari, nerezidenti su centralne banke, poslovne banke, financijske institucije, osiguravajuća društva, mirovinski fondovi, ali i fizičke osobe.

Transakcije se vrše efikasno i ekspeditivno, pretežno putem depozitnih certifikata (prenosivih vrijednosnih papira) s fiksnim ili fluktuirajućim kamatama.

Pojedinačni plasmani se kreću do nekoliko desetaka milijuna dolara, dok se veći iznosi, zbog disperzije rizika, organiziraju preko sindikaliziranih euro-kredita i mogu, u slučaju zajmova državama, doseći iznose preko nekoliko milijardi dolara.

Ovakvim i sličnim zaokretima banke su mijenjale i promijenile svoju osnovnu strategiju, a samim tim i svoju fizionomiju, pretvarajući se u polivalentne financijske operatore, pa je na taj način, nestajanjem granica među tipovima financijsko-posredničkih institucija, započeo proces odumiranja klasičnog bankarstva i nastajanjem "banaka koje nisu banke", ili nisu samo banke!

Time je nastala prirodna harmonična sprega između primarnog i sekundamog tržišta kapitala.

U informatičkoj eri, magični trokut proizvodnja - roba - novac tražio je ne samo podjelu rizika i njegovo minimiziranje, već i novi, drukčiji inovativni bankarsko-financijski instrumentarij visoke komplementamosti, koji će trajno i pouzdano stvarati i nuditi alternativne izvore za specifične potrebe i plasmane bilo čijih financijskih potencijala ne samo novčano likvidnih, nego i manje likvidnih, pa i dubioznih, kada financijski posrednici - intermedijeri visokog boniteta pretaču tuđa mobilna ili imobilna dugovanja/potraživanja u kvalitetne plasmane emitiranjem svojih obveza, koje zatim pokrivaju vrijednosnim papirima trećih.

Ovakve parabankarske transakcije repetirajućih izvora i plasmana putem procesa "sekuritizacije" (Securities) već desetljećima ekspanzivno dominiraju na svjetskim tržištima kapitala dok su u našem financijsko-pravnom poretku praktički neizvodive, jer je naš utopistički model pretvorbe, bez čvrstog titularnog vlasništva, bez sekundarnog i OTC* tržišta potpuno paralizirao hrvatski kapital i imovinu zatvaranjem svih kanala priljeva "equity" kapitala i inokapitala po osnovi založnog prava.

U sofisticiranom vrtlogu financijskih, ulagačkih i robno/financijskih transakcija, hipotekom našeg nevlasničkog vlasništva, atrofiranog gospodarskog sustava i sterilne privatizacije, naši neisprofilirani gospodarski subjekti i bankarstvo bačeni su na sporedne kolosijeke bez "prava pristupa" na EURO-TRŽIŠTE, ne računajući poslove sklerotičnog sistema zajmovno/kreditnih odnosa i sporadično terminsko deponiranje certifikata na tom tržištu.

Zajmovno/kreditni kapital već dugo vremena ima drugorazrednu ulogu. Taj je kapital prije desetak godina u svjetskim financijskim tokovima sudjelovao s cca 60% (na ukupnom nivou od 170 mlrd USA $), a danas jedva 20% (na petero-strukom nivou) dok "securities" transakcije predstavljaju 80%! Iz tih razloga gospodarstvo ne može kvalitetno i efikasno ulaziti u mnoge bitne poslove bez kojih ne može ni započeti proces restrukturiranja, modernizacije i ravnopravnog uključivanja na svjetsko tržište, npr.:

·        JOINT VENTURE (zajednička ulaganja s inopartnerima)

·        ARANŽMANI PROIZVODNIH KOOPERACIJA l POSLOVNO/TEHNIČKE SURADNJE

 

      a) sekundamo tržište:

1) burza i OTC tržišta, gdje se vrši kupovina i prodaja vrijednosnih papira

    (dionice, obvezni-ce...), nastalih na primarnom tržištu

2) tržište, gdje se trguje instrumentima (papirima...) "tržišta novca".

      b) 0-T-C tržište (Over The Counter, "mimo burz. štanda"):

1) tržište gdje se transakcije s vrijednosnim papirima obavljaju preko

    dealera, mimo burze.

2) OTC znači i vrijednosni papir, koji nije uvršten i kojim se ne trguje na

    organiziranoj burzi.

·        B.O.O.T. (Build, Operate, Own, Transfer - Izgradi/radi/posjeduj/transferiraj)

·        FRANCHISING (robni, uslužni, proizvodni)

·        LEASING (direktni), bez posrednika uz opciju otkupa

·        ROBNO/DEVIZNE/NOVČANETRANSAKCIJE

·        "SECURITIES" TRANSAKCIJE (transakcije vrijednosnim papirima) itd.

Budući da praktički ne postoji sekundamo tržište, naše banke se pretežno bave depozitnim i kreditnim poslovima.

Poslovno bankarstvo (pogotovo paradržavne banke) zbog dosta razloga veoma rezervirano ulazi ili uopće ne ulazi u neke temeljne financijsko-bankarske poslove i transakcije kao npr:

·        DEBT EQUITY CONVERSION (pretvaranje dugova/potraživanja u vlasnički ulog)

·        DEBT SVVAP l SECURITIES SWAP (zamjena duga i zamjena vrijednosnih papira)

·        ARBITRAŽNE TRANSAKCIJE (transakcije koje počivaju na cjenovnim razlikama istih vrijednosnih papira, valuta i deviza-na dva ili više tržišta)

·        FORFEITING (kupovina potraživanja koje izvoznik ima prema inozemstvu)

·        FACTORING (kratkoročno financiranje izvoznog ili uvoznog posla preko "faktora" tj. posrednika koji na sebe preuzima rizik)

·        EMISIJE OBLIGACIJA (emisije, upisi i postupci izdavanja obveznica)

·        AKCEPTI VRIJEDNOSNIH PAPIRA l NEKIH MJENICA (poslovi ročnih mjenica vućenih na banku)

·        STAND BY AKREDITIVI (različiti oblici garancija za dobro izvršenje posla)

·        BURZOVNE TRANSAKCIJE (transakcije s vrijednosnim papirima na sekundamom tržištu)

·        HEDGING (disperzija rizika financijske operacije poduzimanjem druge operacije)

·        SLOŽENE REEKSPORTNE TRANSAKCIJE itd. (robne, klirinške, barterske)

Ovakvi poslovi, važni za banku, još su važniji za poduzeća.

Zbog svega toga veoma se sporo uspostavlja prirodna, organska i efikasna veza između proizvodnje, prometne sfere, domaćih banaka i svjetskog tržišta kapitala i novca na načine koje omogućavaju instrumenti i mehanizmi polivalentnog djeiovanja euro-tržišta.

Stvaranje prikijučaka za kvalitetno uključivanje na euro-tržište kapitala, primarno i sekundarno je dugotrajan proces koji treba hitno, planski i studiozno započeti ne samo preko naših, u hodu osposobljavanih banaka, već direktno i indirektno putem posrednika, aktera, brokera, tradera, dilera i drugih profesionalnih institucija i kreatora, koji su odavno izborili legitimaciju nezamjenjivih partnera u nepreglednoj isprepletenoj mreži raznovrsnih financijskih transakcija.

 

 

 

 

2.5.2. Što se realno može očekivati od inokapitala (zajmovnog, equity,

           založnog kapitala)

 

 

Padom "socijalizma" započeo je kod nas bujati sindrom romantičarskog optimizma: da će inokapital i kapital hrvatske dijaspore masovno pritjecati u slobodnu demokratsku domovinu. Ove iluzije su splasnule, ali su zamijenjene novim, tj. da će taj kapital kupovati naša poduzeća. Takvih kupoprodajnih transakcija bilo je i bit će komparativno malo i samo u onim slučajevima gdje kupac pouzdano ocjenjuje da uz niske rizike može ostvariti sigurne i visoke profite. Treba napomenuti da je ovaj vid koristenja inokapitala za statusnu promjenu društvenog vlasništva manje koristan za nacionalnu ekonomiju od drugih vidova.

Isto tako treba poći od činjenice da novi razvojni ciklus mora počivati prvenstveno na domaćoj akumulaciji i potencijaiu naših založnih izvora.

Budući da su izvori domaće akumulacije danas, a i u dogledno "sutra" vrlo ograničeni i nedostatni, pogotovo u prvim godinama obnove, vanjski (egzogeni) izvori kapitala (uključujući kapital naše dijaspore i deponirana sredstva u inozemstvu) bit će jedan od glavnih oslonaca za restrukturiranje i razvojne programe. Premda inokapitala ima u izobilju, ne smijemo živjeti u zabludi, da će on u Hrvatsku pritjecati po našim željama i potrebama. Ne sumnjajući u naklonost i pomoć Europe i šire, sva obećanja prigodom razgovora na visokim razinama treba prvenstveno shvatiti kao uobičajeni diplomatski dekor. Ista je stvar i s "en general" razgovorima sa svjetskim financijskim institucijama i inobankama. Pomoć je pomoć, a kapital - niti treba, niti sadrži komponente altruizma.

 

A) ZAJMOVNI KAPITAL (MMF, WBDR, EBDR i sl.)

 

lako su nam za obnovu i razvitak nužne različite vrste dugoročnih zajmova i kredita, takvi financijski izvori su limitirani našim niskim potencijalom i bonitetom zaduživanja, a u pravilu vrio skupi, bez obzira na ročnost i "optički" povoljne uvjete. Oni će se sistemom "elaborata po mjeri" posljeratnoj i regionalnoj solidarnosti plasirati dogovornom raspodjelom, prema dogovornim i inim kriterijima, pa takva "pravičnost", bez obzira na dobre namjere, rađa projekte i programe vrlo niske učinkovitosti, koji kasnije postaju trajni balasti i retardatori privrednog rasta i napretka. U tom pogledu imamo iskustava napretek! Nadalje, zajmovni kapital danas ima drugorazrednu ulogu.

 

B) INOKAPITAL PO OSNOVI ZALOGA

 

Ovdje se otvaraju ogromne mogućnosti pod uvjetom da otvorimo sve kanale za interpenetraciju vrijednosnih papira (hipoteka, lombard, itd.) kao izvor za priIjev inokapitala.

Koncept naše pretvorbe to onemogućava jer nemamo, niti ćemo dugo imati, prave vlasničke titulare kao ni sekundarno i OTC tržište, preko čega se odvijaju ove transakcije.

Nadalje, novi Zakon o raspolaganju prava na zemljište (čl. 1 stav 3) direktno sprečava korištenje založnog prava, a isto tako onemogućava da domaći vlasnik zemljišta uloži zemljište kao "equity" u zajednički pothvat s ino-ulagačem! Sveobuhvatna deeksproprijacija bi otvorila ove ogromne potencijale za dotok inokapitala po osnovi zaloga.

 

C) EQUITY INOKAPITAL (ULAGAČKI KAPITAL, "VENTURE CAPITAL")

 

Hrvatskoj je ponajprije potreban poduzetnički "equity" kapital, koji uz rizik nosi "know how", tržište, koji katalizira nove pothvate, koji ostaje domicilan i koji neprekidno kreira nove, kvalitetnije i jeftinije financijske izvore i instrumente.

Kreditni kapital treba u pravilu dopunjavati "equity" kapital. "Equity" kapital ima svoja posebna, kompleksna kruta pravila, zakonitosti, izvore, tokove, plasman i transakcije:

Prvo, glavni postulat njegovih izvora i tokova počiva na međuodnosima dviju osnovnih varijabli: rizik (pravni, ekonomski, politički) - oplodnja (neto).

Zato "equity" kapital zaobilazi zemlje velikog rizika i visoke društvene entropije, jer u takvim uvjetima nije moguće, kvantitativno i terminski, utvrđivati dvije temeljne vrijednosne kategorije:

·        realni diskontni cash flow (realni diskontni tok gotovine)

·        internalrate ofretum (internu stopu povrata).

Drugo, ova vrsta kapitala nerado ulazi u "brak" s državom i s državnim i paradržavnim titularima. Iznimka su koncesijski kao tzv. B.O.O.T. aranžmani.

Treće, "equity" kapital naročito izbjegava zemlje sa srednjom i visokom inflacijom, jer ona obezvređuje očekivani rentabilitet i nekontrolirano erodira pasivu i aktivu bilance stanja.

Iznimke su tzv. ugovorni "joint venture" s garantnim klauzulama terminske repatrijacije ulagačkog kapitala, kao i transfera pripadajućeg profita.

Četvrto, "equity" kapital nerado ulazi u zemlje gdje ne postoji ili gdje ne funkcionira sekundarno tržište.

Ove konstatacije ne znače da se određeni programi ne mogu realizirati ovim izvorima.

U procesima vlasničke pretvorbe Hrvatskoj je nasušno potreban inokapital, ali ne kapital koji otkupljuje poduzeća, niti kapital koji će pretežno biti u pasivi bilance stanja države, već u pasivi transformiranog poduzeća kao "equity" i dugovni kapital, kao i onaj kapital koji uz diskont otkupljuje inodug države ili poduzeća i kao "equity" ulazi u poduzeće (tzv. Debt Equity Conversion).

 

 

2.5.3. Kapital, vrijeme i relativitet

 

 

Ovaj podnaslov nije, niti ga treba shvatiti kao nekakvo nekorisno neprimjenjivo apstraktno akademsko teoretiziranje. Naprotiv!

Ove tri bitne kategorije imaju presudan značaj i ulogu u svim aktivnostima i odlukama svakog čovjeka i društva u cjelini.

Kapital kao meritum, sa svojim statusno-vlasničkim, promotivnim, oplodnim manifestacijama, i vrijeme kao temeljna varijabla brzine. ne samo u fizikalnom već i u relativističkom smislu, jer brzina relativizira kako masu, energiju i kapital tako i sve materijalne i društvene procese i odnose.

Zbog toga brzina, (relativitet) uz harmonično usklađivanje (timing) ostalih faktora, bitno predodređuje izvodljivost makro/mikroekonomskih planova i programa.

Japan je to uočio prije ostalih! Njihov "boom" pojednostavljeno objasniti sa svega četiri kategorije:

·        INFORMACIJA

·        ZNANJE (i znanje o znanju)

·        INOVACIJA

·        KREACIJA JEFTINOG NOVCA I KAPITALA.

U svakoj od ovih kategorija BRZINA, kao funkcija vremena, postaje odlučujuća!

Japan i njegove tvrtke su svoja inovativna dostignuća (u proizvodnji, financijama, bankarstvu i marketingu) ostvarile i ostvaruju brže, efikasnije i pragmatičnije od drugih. Zašto?

 

              I.      Pored ostaloga, Japan se u svojoj strategiji, ekonomskoj politici, operativi i poimanju kapitala koristio epohalnim otkrićima relativitetne fizike. Naravno, zakoni relativitetne fizike i relativitetne ekonomike nisu "kvantitativno" isti, ali su frapantno slični, pa su npr. temeljne jednadžbe za masu, energiju i brzinu aproksimativno primjenjive "korelacijom sličnosti" na kapital, oplodnju kapitala i brzinu tokova kapitala!

Neka i pojednostavljene formule osvijetle ovaj segment japanske strateške inovacije:

 

1.

 

(a)...... E=m • c2                                                                         E - energija

m - masa tijela u gibanju

c - brzina svjetlosti

 

(b)..........Ko=K • b2                                                                  Ko- kapitalna oplodnja

K - kapital u gibanju

b - brzina tokova kapitala

 

2.

 

(a)......m=mo/√(1-(v²/c²))                                                     v - brzina tijela                                                                                                                                           mo - masa tijela u mirovanju

 

 

(b)......K=Km/√(1-(b²/c²))                                        (izraz u zagradi je tzv. Faktor

 kontrakcije)

b - brzina tokova kapitala

Km - kapital u mirovanju

 

Prva (a) jednadžba pokazuje da energija raste kvadratom brzine svjetlosti. Prva (b) jednadžba pokazuje da oplodnja kapitala raste brzinom njegovih tokova.

Druga (a) jednadžba pokazuje da svaka masa dostiže neizmjernu vrijednost, ako tijelo u gibanju dostigne brzinu svjetlosti (nazivnik postaje nula kada je v = c).

Druga (b) jednadžba pokazuje da kapital ima oplodnu vrijednost nula ako miruje, odnosno teži neizmjernom (uvjetno rečeno), ako brzina oplodnje teži neizmjernom.

Budući da je kapital veličina koja ima vrennensku dimenziju, druga (b) (modificirana) jednadžba je direktno upotrebljiva za kapital u funkciji ravnomjerno rastućih sustava (privreda, poduzeće) uz sličan "faktor kontrakcije", gdje se varijabla "b" zamjenjuje varijablama "r" i "n" (r - ravnomjerna stopa rasta; n - godine).

Povećanje vrijednosti kapitala svodi se zapravo na kontrakciju kapitala, odnosno na opadanje troškova kapitala, kad se stopa rasta povećava.

Laički se ovaj fenomen može objasniti zašto "bogati" bivaju sve bogatiji. I naš poznati pisac I. Kozarac laički je spoznao suštinu "mrtvih kapitala"!

 

             II.      Temeljni aksiom svih prirodnih zakona vrijedi u potpunosti za zakone kapitala: ...Ista količina energije različitog stupnja slobode ima posve različitu vrijednost... Kapital "nultog" stupnja slobode nema nikakvu vrijednost, dok niski stupanj slobode onemogućava njegovu nužnu oplodnju, pa on prirodno izbjegava takvu sredinu. Ovdje se ne radi samo o restriktivnoj i/ili nestimulativnoj zakonodavnoj regulativi, već prvenstveno o postojanju i slobodnom djelovanju svih tržišnih institucija, instrumenata i mehanizama. Ako ih nema, nema ni kapitala - pogotovo jeftinog.

 

            III.      Svaka se poduzetnička zamisao (strateška, operativna) suočava s raznovrsnim barijerama koje treba predvidjeti, procijeniti i premostiti, da bi se aktivirali procesi koji vode zacrtanim ciljevima. U prirodi se spontano ne odigravaju oni procesi koji zahtijevaju veoma visoku energiju aktivacije, jer su takvi procesi ili nemogući ili beskonačno spori. Isti je slučaj i s kapitalom (i ekonomskim aktivnostima). Djelovanjem "katalizatora", koji direktno ne utječe na sam proces ali ga ubrzava smanjenjem potrebne energije aktivacije, u svijetu prirode uspješno se ostvaruju i nespontani procesi. Ako u društvu (u poduzeću) ne postoje instrumenti i automatizmi koji smanjuju "visoku energiju aktivacije", mnoge briljantne ideje, projekti i programi ostaju nerealizirani, ili ne postižu očekivane efekte zato što kapital jednostavno bježi od takvih procesa. Japanski državni "establishment" odavno se pretvorio i djeluje kao univerzalni katalizator na svim vitalnim područjima gospodarskog razvitka.

 

         IV.      Inflacija, cijene i Boyle-Mariotte zakon - Rast ili pad društvenog proizvoda svake zemlje manifestira sumarne efekte oplodnje kapitala i povećanja ili pada proizvodnje, a time i profita, privrednih subjekata u cjelini. Taj rast/pad istodobno, sam po sebi (ne računajući pojedinačne razlike u uspješnosti poduzeća), bitno utječe na raspad dohotka i profita pojedinih poduzeća i pojedinih grana. U inflatornim uvjetima kapital se brani traženjem povećanih nominalnih prinosa, a banke odgovarajućim povećanjem svojih kamata. Rast kamatnih stopa vodi do nerealnog poskupljenja cijene novca (kamatne anticipacije inflatornog rizika), smanjenja proizvodnje, standarda, povećanja cijena itd.

 

Sprega ove tri međuovisne komponente (varijable) tržišnih odnosa - društveni proizvod, inflacija, kamatne stope - dovodi do odgovarajućeg stanja integralnog tržišta u cjelini, koje kao takvo limitira potencijal i nivo oplodnje ukupnog nacionalnog kapitala, čime se povećava ili smanjuje objektivno moguća oplodnja pojedinačnog kapitala. Na taj tzv. "sistematski limit" privredni sudionici (vlasnik, poduzeće, management) ne mogu direktno utjecati nikakvim sredstvima, ali mogu, unutar zadanog stanja, kreativnim poslovnim akcijama poboljšati svoje rezultate.

 

Ove fri varijable imaju punu korelacijsku sličnost sa Boyle-Mariotte zakonom:

 

a)     p • V(t) = k                                        p -pritisak

V -volumen

t -temperatura

k -konstanta

 

Taj važan zakon fizike određuje da je umnožak pritiska i volumena svakog plina pri određenoj temperaturi nepromjenjiv, ali "k" raste s povećanjem temperature "t". Uz isti "k", "p" i "V" su obrnuto proporcionalni

 

b)     Cr • 1 / Cn (DPr) = f(k)                   Cr-cijena roba

Cn-cijena novca

DPr-rast/pad društvenog proizvoda

f(k) -funkcionalna konstanta

 

"Tržišna" jednadžba b) je potpuno sukladna jednadžbi a), ali ovdje vrijedi direktni proporcionalitet.

Uz "nulti" rast društvenog proizvoda (DPr) cijene roba (Cr), dakle inflacija, direktno su proporcionalne cijenama novca/kapitala (Cn).

Pri istoj cijeni roba, uz rastući "DPr" smanjuje se "f(k)", pa se dodatno smanjuje i cijena novca/kapitala (Cn), što je jedna od najbitnijih karakteristika naprednih privreda.

Japanska strategija je uspješno kombinirala niski "Cr" sa niskim "Cn" i visokim "DPr"!

Ova kompariranja su i odgovor zašto bez značajnog povećanja "DPr" nemamo nikakve šanse slomiti inflaciju na neki tolerantan nivo.

Trenutan rezultat rušenja inflacije postignut monetarnim mjerama, koliko god naoko lijep i ugodan, ne smije nas zavarati, jer je on neodrživ i jer će neminovno otvoriti recesiju u privredi.

Svjetska cijena novca/kapitala iznosi 10-12% godišnje, dok naša mjesečna kamatna stopa od 5 - 8% iznosi 80 -150% godišnje, dakle 8-12 puta više. Inflacija samo naizgled miruje, ali Boyle-Mariotte zakon djeluje mimo ičije volje, kao i temeljni princip monetarnih teorija i prakse:

Najzdraviju privredu može upropastiti loša monetama politika, ali oboIjelu privredu ne može ozdraviti ni najbolja monetama politika.

 

           V.      ENTROPIJA, efikasnost i oplodnja kapitala - U kreativnom poimanju kapitala, istraživanju i primjeni "zakona", postulata i pravila njegova ponašanja, koristi se korelacija sličnosti sa zakonitostima entropije. Entropija, jedna od temeljnih spoznajno najsloženijih kategorija prirodnih znanosti može se pojednostavljeno shvatiti kao mjera za odnos stupnja reda/nereda, mjera za istrošenost, dotrajalost nekog sustava, kao što je npr. vrijeme mjera za njegovu vremensku starost. Ukupna entropija izoliranog sustava, svijeta (u društvenom i u kozmičkom smislu) teži maksimumu, a svaka promjena stanja, uzrokovana nepovratnim procesima, vodi u novo stanje s povećanom entropijom. Kada entropija sustava postigne maksimalnu vrijednost, sustav je istrošen, mrtav, a unutrašnja promjena stanja (bez djelovanja izvana) nemoguća. Zbog toga entropija sama po sebi ima univerzalni karakter, jer može služiti i služi kao mjera savršenstva preobrazbe jednoga oblika vrijednosti u drugi (npr. u termodinamici: topline u mehanički rad; u ekonomiji: kapitala u društveni napredak).

 

Praktička, ne samo teorijska korist (u strateškom upravljanju kapitalom i financijama i drugdje) svodi se na glavno pitanje:

uz koje uvjete pri zadanom početnom i konačnom stanju nekog sustava možemo dobiti najveći učinak (efikasnost)?

Učinak je uvijek najveći ako prijelazi u konačno stanje teku, u svim svojim segmentima, potpuno povrativo, jer tada entropija izoliranog sustava ostaje nepromijenjena (povrativ proces je onaj koji ne zahtijeva posebne dodatne vrijednosti da se dođe u početno stanje).

Ovaj temeljni entropijski postulat vrijedi u potpunosti za kapital i njegovu oplodnju, a time i za poslovno/poduzetničku učinkovitost. Tokovi kapitala (od pojedinca, korporacije pa do financijskih institucija) odvijaju se kao više/manje "nepovratni procesi" (ovdje se ne misli na izmirivanje obveza i sl.), a time uz viši lli niži porast entropije konačnog stanja. Na neke "nepovratne" procese u danom vremenu i prostoru nije moguće djelovati. U naprednim društvima, sa suvremenom financijskom infrastrukturom i uređenom ekonomijom, odvijaju se procesi uz niske entropijske promjene, a kapital iz takvih sredina nerado komunicira sa zemljama u kojima postoji "entropijski" kaos (politički, pravni i ekonomski rizik, neformirano integralno tržište, nefunkcioniranje sekundarnog tržišta itd.), osim u čisto tehničko-financijskim operacijama. Temeljni "entropijski postulati" vrijede za svaki privredni subjekt, za svaki sektor u njemu, bez obzira na veličinu i okruženje u kojem djeluje. Treba ponovno naglasiti da je čovjek najvažniji faktor, koji utječe i odabire procese s najnižom mogućom entropijom.

Takvom strategijom i dosljednom primjenom Japan je od siromaha postao kapitalno/financijska velesila.

Jako je opasno što mnogi u nas misle da o kapitalu znaju mnogo ili sve, samo kad bismo ga imali. Ništa kao takva zabluda nije toliko daleko od istine! Griješe i oni koji ga imaju - a pogotovo oni koji ga nemaju - od pojedinca do države.

Budući da utvrđuje stupanj povratnosti svakog procesa, informaciju možemo slobodno nazvati i mjerom za veličinu "entropijskih" promjena (efikasnosti procesa), atime i indikatorom oplodnje kapitala.

 

 

2.5.4. Kapital - vlasnik - korisnik

 

 

... Vlasnik ne upravlja kapitalom, već obmuto...

Od mnogih definicija najsveobuhvatnija je makroekonomska, prema kojoj se kapital smatra svakom imovinom koja je sposobna stvarati dodatne vrijednosti.

Po statusu kapital može biti:

·        privatni

·        državni

·        zajmovni

po vrsti:

·        inokosni (kao vlasnička glavnica)

·        ortački

·        dioničarski.

Kapital kao imovina javlja se u šest glavnih oblika:

a)     NOVAC, definiran kao oblik potraživania ili kao jedinica robe koja je općeprihvaćena za plaćanje obveza

b)     OBVEZNICE: vrijednosni papiri kao potraživanje određenog iznosa u fiksnim nominalnim jedinicama u određenom vremenskom periodu

c)      DIONICE: vrijednosni papiri kao pravo na određeno srazmjerno sudjelovanje u neto dobiti poduzeća, odnosno vrijednosti poduzeća

d)     FIZIČKA DOBRA: nekretnine, proizvodna, uslužna sredstva itd.

e)     PRAVA: patent, licenca, marka, "good will" (image)

f)        LJUDSKI KAPITAL (ovdje se ne misli na Ijudski potencijal, nego na ugovorni odnos).

Vidljivo je da ova kategorizacija može, ali ne mora zadovoljavati osnovnu definiciju kapitala, ovisno o sposobnosti njegove oplodnje. Obično se smatra da je inokosni vlasnik iznad kapitala, jer mu pravno i formalno kapital pripada.

U stvarnosti je upravo obrnuto! Kapital upravlja vlasnikom!

 

Ako su, iz bilo kojih razloga, interesi i aktivnosti vlasnika u suprotnosti sa zakonom kapitalne oplodnje, vlasnik bankrotira, a kapital odlazi onima koji ga znanjem i poslovno/strateškim odlukama bolje oplođuju. Zajmovni kapital pogotovo traži i pronalazi uspješne poduzetnike. Korisnik kapitala je još u delikatnijem položaju zato što mora ostvariti takvu oplodnju, koja će podmiriti cijenu kapitala i još stvoriti dodatnu vrijednost, da bi se postigli ciljevi zbog kojih je kapital angažiran.

Na svakom segmentu svoga puta (plasman, aktiviranje) kapital se mora oploditi, a visina oplodnje ovisi o stupnju povratljivosti (entropije) sve do izvornog stanja. Time kapital uspješno obavlja svoju najvažniju funkciju - RAZVITAK PROIZVODNIH SNAGA I DRUŠTVENI NAPREDAK.

U sofisticiranom vrtlogu različitih financijskih tržišta, institucija, mnogobrojnih posrednika i složenih transakcija, sve se konačno svodi na odnose kapital/vlasnik/korisnik, u kojima uvijek kapital diktira postulate i kondicije koji osiguravaju očekivane prinose, iako, i monetarne vlasti svojim pravom na krojenje "pravila igre" mogu stimulirati, prigušivati ili onemogućavati oplodnju kapitala.

Zato je logično da je osnovna karakteristika kapitala oprez i plašljivost, a njegovih posrednika (financijskih institucija) sumnjičavost i izbirljivost.

 

 

2.5.5. Računovodstvo, bilance, tok gotovine i analize

 

 

2.5.5.1. Računovodstvo

 

 

Ciljevi poslovne politike, pogotovo strateške politike, ne mogu se kvalitetno ostvarivati bez suvremeno organiziranog i efikasnog računovodstva. U prošlom sistemu ta funkcija se podcjenjivala (moćnici su nabavljali sredstva i određivali "pravila igre") i/ili precjenjivala ("dobro zašiljena olovka" može loš rezultat pretvoriti u dobar) pa toj izvanredno važnoj funkciji treba svaki poduzetnik pronaći mjesto i ulogu koja joj po značaju pripada.

Svaka poslovna odluka treba počivati na razumijevanju i pravilnom korištenju računovodstvenih podataka i informacija.

Računovodstveni proces obuhvaća:

1)     STVARANJE RAČUNOVODSTVENIH INFORMACIJA

2)     KOMUNICIRANJE RAČUNOVODSTVENIH INFORMACIJA S KORISNICIMA (managerima)

3)     INTERPRETIRANJE RAČUNOVODSTVENIH INFORMACIJA (da bi korisnici lakše donosili poslovne odluke).

Kao uslužna funkcija unutar poduzeća, računovodstvo |6 kompleksan sustav poslova ne samo evidencije, već i planiranja, kontrole i analize: obveza, prihoda, rashoda i rezultata.

 

OSNOVNI DIJELOVI RAČUNOVODSTVA:

1)     Knjigovodstvo

2)     Računovodstveno planiranje

3)     Računovodstvene informacije

4)     Računovodstvene analize

5)     Računovodstvena kontrola.

 

 

  1. Kao glavni dio računovodstva, knjigovodstvo je sektor prikupljanja i sistematiziranja dokumentirane evidencije, koja kronološki, precizno i ažurno bilježi sve podatke o poslovnim događanjima na nivou poduzeća i njegovih organizacijskih jedinica. Koristeći novčane ali i fizikalne jedinice mjere, knjigovodstvo bilježi protekle događaje, ali mora posjedovati i alarme ranog upozorenja, nepovoljnih i povoljnih robno/novčanih stanja i tokova. To se postiže harmoničnim ustrojem robnoga, materijalnog, pogonskoga i financijskog knjigovodstva. Konačni cilj knjigovodstva je izrada računovodstvenih izvještaja (obračuna) bd kojih su najvažnije bilanca stanja i uspjeha.

  2. Računovodstveno planiranje skuplja i obrađuje podatke i informacije o budućem poslovanju, koje će kasnije obuhvatiti knjigovodstvena evidencija. U ovaj djelokrug rada ulaze izrade kalkulacija nabavnih i prodajnih cijena, troškova poslovanja kao i planiranje bilance stanja, bilance uspjeha i tokova gotovine (novčani tok - cash flow).

  3. Računovodstvene informacije - Konačni cilj računovodstvenog procesa su računovodstveni obračuni koji sadrže podatke o povijesnim (proteklim) stanjima i promjenama izraženim u novcu. Oni su osnova raćunovodstvene informacije i podloga za donošenje poslovnih odluka. Sadrže analitičke i sintetičke informacije o sredstvima, obvezama, izvorima prihoda, rashoda, poslovnom rezultatu. Najvažniji obračuni su: bilanca stanja, bilanca uspjeha i izvještaj o toku gotovine (cash flow). Racunovodstvene informacije zasnivaju se na:

  4. Računovodstvena analiza - Ova analiza povezuje ostvarene rezultate s planiranim, osvjetljava uzroke odstupanja i sadrži obrazložene prijedloge i mjere za eliminiranje negativnih pokazatelja.

  5. Računovodstvena kontrola - Ovaj dio računovodstva provjerava točnost i ispravnost podataka u knjigovodstvenim obračunima (i računovodstvenim predračunima). Predmet kontrole su računovodstvene isprave, knjigovodstvena evidencija i konačni obračuni.

Poslovi kontrole su posebno delikatni kad se poslovanje poduzeća odvija u inflatornim uvjetima, jer se ne uočavaju dovoljno točno i brzo kontraproduktivni efekti kad matrični modeli za inflatorne uvjete nisu ekonometrijski dovoljno usklađeni.

 

 

 

2.5.5.2. Bilance, tok gotovine i analize

 

 

Slikovito rečeno, bilanca stanja daje "rendgenski snimak" i "krvnu sliku", a bilanca uspjeha stanje zdravlja svakog poduzeća, iako prvo ne garantira drugo i obrnuto!

Premda su strukture tih bilanci i metodološka prezentacija manje-više slične, one se ipak razlikuju po oblicima i izvorima financiranja od osnivanja poduzeća nadalje, a ti su oblici bogatiji i raznovrsniji u zemljama s razvijenijim financijskim tržištima.

Ove bilance daju sliku poduzeća i o njegovoj vrijednosti, uspješnosti, troškovima novca i kapitala, riziku i likvidnosti, ali i više od toga.

U vremenskom kontinuitetu od 5-6 godina one govore o uspješnosti managementa, razvojnom trendu, perspektivi i rizicima (financijskim, proizvodnim, marketinškim) kojima se poduzeće izlaže. Ti rizici su prvenstveno tekuće i razvojno financiranje. Razvojna strategija i rizik, dvije bitne međusobno povezane varijable, direktno ovise o mogućnostima i načinima financiranja. Kod nas je to reducirano na dva izvora - nedostatni vlastiti kapital (akumulacija poduzeća) i skupi kredit, jer dionice, obveznice i "venture" equity kapital, pogotovo iz inozemnih izvora, još dugo neće prohodati.

Zbog toga je posebno važna BILANCA TOKA GOTOVINE (cash flow; novčani priljevi i odljevi). Ova bilanca se izrađuje uglavnom u tri oblika:

·        periodična bilanca toka gotovine za tekuće poslovanje (mjesečno, kvartalno, itd.)

·        poredbena bilanca toka gotovine (usporedba tekuće s prethodnom godinom)

·        bilanca toka gotovine investicija (kroz 5 i više godina; diskontirani tok).

O vremenskom rasporedu toka gotovine ovisi ne samo uspješnost i vrijednost poduzeća, već i njegov opstanak ako zapadne u nelikvidnost.

Poduzetnik-vlasnik ne propada zbog neprofitabilnosti poslovanja, jer početne gubitke može namirivati iz vlastitih sredstava, ali ga nelikvidnost odvodi u bankrot - čak ako se radi o vrlo perspektivnim i profitabilnim poslovima i programima - ali s nedovoljnim kapitalom, odnosno nedovoljnom vjerovničkom podrškom. Spašavanje likvidnosti ima vrlo visoku cijenu, jer se tada ne pita za kreditne kondicije.

Zato su bilance toka gotovine, jednako važne kao i bilance stanja i uspjeha iz kojih se one izrađuju i trebaju biti jedna od glavnih preokupacija svakog vlasnika, poduzetnika i managera. Mnogi manageri (pogotovo kod nas) od toga bježe smatrajući, zbog svoje komotnosti, da je to u domeni računovodstva i knjigovodstva. To je velika pogreška. Bez dobrog razumijevanja i uzročno/posljedičnog povezivanja, kolikogod računovodstvene informacije bile kvalitetne, ne mogu se donositi dovoljno dobre odluke. Zato je potrebno dobro ovladati temeljnom strukturom, najvažnijim stavkama i međuodnosima iz te tri najvažnije bilance!

 

 

Tablica 1  BILANCA USPJEHA (profit and loss statement)  

                                na dan 31. XII.1993. godine

 

(u 000 DEM)

 

 

1

 

2

 

3

 

4

 

5

 

 

 

 

 

Indeks

 

Struktura

 

Struktura

 

1993.

 

1992.

 

1993/ 1992

%

 

1993. (1=100)

 

1992. (1=100)

 

I.

 

UKUPNI PRIHOD (UP)

 

 

10000

 

 

8000

 

 

125.00

 

 

100.00

 

 

100.00

 

 

  1. Troškovi materijala

  2. Bruto plaće

  3. Amortizacija(AM)

  4. Upravno/prodajna režija

  5. Proizvodna režija

 

 

 

5700

400

600

 

700

300

 

 

 

4200

320

200

 

600

250

 

 

 

133.17

125.00

300.00

 

116.67

120.00

 

 

 

57.00

4.00

6.00

 

7.00

3.00

 

 

 

53.50

4.00

2.50

 

7.50

3.13

 

II.

zbroj

(1-5)

 

TROŠKOVI POSLOVANJA

 

 

7700

 

 

5650

 

 

136.28

 

 

77.00

 

 

70.63

 

III

(l - ll)

 

 

DOHODAK

 

 

2300

 

 

2350

 

 

99.87

 

 

23.00

 

 

29.38

 

 

 

6. Kamate na tuđi novac i kapital

 

 

300

 

 

150

 

 

200,00

 

 

3.00

 

 

1.88

 

IV

(IIl-6)

 

DOBIT

(PROFIT PRIJE OPOREZIVANJA) Pr(b)

 

 

 

 

2000

 

 

 

 

2200

 

 

 

 

90.91

 

 

 

 

20.00

 

 

 

 

27.50

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

7. Porez

(40% na IV)

 

 

800

 

 

880

 

 

90.91

 

 

8.00

 

 

11.00

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

V

(IV-7)

 

NETO DOBIT Pr(n)

 

 

1200

 

 

1320

 

 

90.91

 

 

12.00

 

 

16.50

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

8. Otplata glavnice (dug, kredit, obveznice)

 

 

 

440

 

 

 

320

 

 

 

137.50

 

 

 

4.40

 

 

 

4.40

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

VI

(V-8)

 

ČISTA NETO DOBIT Pr(č)

 

 

760

 

 

1000

 

 

76.00

 

 

7.60

 

 

12.50

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

9. Isplaćene dividende

 

 

60

 

 

400

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

VII (Vl-9)

 

NERASPOREĐENA DOBIT

 

 

700

 

 

600

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ovako skraćena kumulativna bilanca uspjeha daje pregled i odnose najbitnijih stavaka strukture ukupnoga prihoda, pada/rasta troškovnih pozicija, dobiti itd.

Zato se ovakve bilance moraju raditi unazad/unaprijed mjesečno, s usporednim indeksima prema prethodnom mjesecu (mjesecima) i planu za tekuću godinu. U ovom primjeru prihod je porastao za 25%, troškovi za 36,28%, a neto dobit smanjila za 9,1 %, pa uzroke slabijeg rezultata treba pronaći i točno locirati.

Čista neto dobit (VI) povećava vlasničku glavnicu, a ako se radi o dioničarskom poduzeću, tada se dio, odlukom Skupštine dioničara izdvaja za dividendu (za obične - common shares ill preferencijalne dionice), a ostatak povećava dioničarski kapital društva (i time povećava tržišnu vrijednost dionice).

Ocjena rezultata je nepotpuna i nepouzdana, ako ti rezultati nisu promatrani i povezani s vrijednosnim stanjima svih sredstava i svih izvora, sto se iskazuje u bilanci stanja. Tek tada se može dati prava ocjena ostvarenoga neto profita.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Tablica2                    BILANCA STANJA (balance sheet)

                                     na dan 31. XII. 1993. godine

 

(u 000 DEM)

 

 

AKTIVA

(sredstva - assets

 

1993.

1992.

 

Strukt. III=100

 

Strukt. III=100

 

 

 

PASIVA

(obveze-liabilities)

 

1993.

 

1992.

 

Strukt. IV=100

 

Strukt. IV=100

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

1

 

Novac

 

100

 

50

 

1.67

 

 

 

1

 

Dobavljači

 

90

 

150

 

 

 

 

 

2

 

Primljeni vrijednosni papiri

 

 

 

150

 

 

 

50

 

 

 

2.50

 

 

 

2

 

Izdani vrijednosni papiri

 

 

 

 

 

 

 

 

 

160

 

 

 

100

 

 

 

 

 

 

3

 

 

Kupci

 

 

950

 

 

800

 

 

15.83

 

 

 

3

 

Neisplać. plaće

 

 

50

 

 

30

 

 

 

 

 

4

 

Ukupne zalihe (z)

 

 

600

 

 

400

 

 

10.00

 

 

 

4

 

Neizmireni porezi

 

 

200

 

 

120

 

 

 

 

 

1

(1-4)

 

UKUPNA OBRTNA

SREDST.

 

 

 

1800

 

 

 

1300

 

 

 

30.00

 

 

 

30.95

 

1

(1-4)

 

UKUPNE 0BRTNE OBVEZE

 

 

 

500

 

 

 

400

 

 

 

8.33

 

 

 

9.52

 

5

 

Vrijednost osnovnih sredstava

 

 

 

6100

 

 

 

3700

 

 

 

 

 

II

 

UKUPNE DUGO-ROČNE OBVEZE

 

 

 

2200

 

 

 

1600

 

 

 

36.67

 

 

 

38.09

 

6

 

Amortizac

(odbitna stavka)

 

 

 

1900

 

 

 

800

 

 

 

 

 

5

 

Kapital  -inokosni ili dioničarski

 

 

 

2000

 

 

 

1600

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

6

 

Neraspoređena dobit

 

 

1300

 

 

600

 

 

 

 

 

II

(5-6)

 

SADAŠNJ VRIJED. OSN.SREDSTAVA OS(n)

 

 

 

 

 

4200

 

 

 

 

 

2900

 

 

 

 

 

70.00

 

 

 

 

 

69.05

 

III (5+6)

 

UKUPNI KAPITAL (dioničar. ili inokosni)

 

 

 

 

 

3300

 

 

 

 

 

2200

 

 

 

 

 

55.00

 

 

 

 

 

52.38

 

 

 

 

 

 

 

lll (l+ll)

 

UKUPNA

AKTIVA

 

 

6000

 

 

4200

 

 

100.00 [100.00

 

IV(I+II+III)

 

UKUPNA PASIVA

 

 

6000

 

 

4200 [100.00

 

 

100.00

 

 

Pojednostavljena bilanca stanja postaje lako čitljiva. U PASIVI se vide odnosi kratkoročnih/dugoročnih obveza i kapitala, a u AKTIVI alokacija ukupnih obrtnih sredstava (posebno kupci, zalihe i primljeni papiri) i vrijednosti osnovnih sredstava. Povezano čitanje (uspoređivanje) bilance stanja i uspjeha daje pravu sliku uspjeha, odnosno neuspjeha poslovanja. a time i podloga za donošenje odluka i mjera u svim sektorima poduzeća.

Iz Tablica 1 i 2 vidljivo je da se aktiva / pasiva povećala u 1993. godini za 42,86% (kapital za 50% !), ukupan prihod za 25%, a čista neto dobit se smanjila za 24%. Oćigledno "alarm ranog upozorenja" nije radio! (ili su se bitno promijenili uvjeti na tržištu, ili je i taj rezultat možda zadovoljavajući).

Upravljanje pasivom, pogotovo kod nas (jer je pozicija III bila "famozno" društveno vlasništvo) možda je i važnije od upravljanja aktivom, jer praktički još nemamo financijska tržišta, niti bogatstvo modaliteta i instrumenata sekundar-noga tržišta kojima se odvijaju transakcije i tokovi novca i kapitala u razvijenim zemljama.

 

 

 

KRETANJE NOVĆANIH SREDSTAVA

 

Za potrebe managera svih vitalnih sektora poduzeća potrebna je slika promjene stanja i kretanja novćanih sredstava, a za financijski sektor tjedni iskazi (pa i dnevni), da bi se ta sredstva mogla skladnije usmjeravati. Danas se to radi pomno odabranim software programima. Godišnji prikaz kretanja sredstava i promjena iskazuje se u posebnoj bilanci (stavke iz Bilance stanja), koja služi za analizu alokacije i učinkovitosti izvora i korištenja sredstava.

 

 

 

Tablica 3                   PROMJENE STANJA NOVČANIH SREDSTAVA

          (promjene u bilanci stanja)

 

 

1993. godina                                                                                              (u 000 DEM)

A=AKTlVA

 

(1)

 

(2)

 

PROMJENE

 

P=PASIVA

 

 

 

 

 

PRILJEVI

 

ODLJEVI

 

 

 

 

 

 

 

(izvori)

 

(angažmani)

 

 

 

1993.

 

1992.

 

(+) (1-2)

 

(-) (1-2)

 

A Novac

 

100

 

50

 

 

 

50

 

A Primljeni vrijednosni papiri

 

150

 

50

 

 

 

100

 

A Kupci

 

950

 

800

 

 

 

150

 

A Zalihe

 

600

 

400

 

 

 

200

 

A Ukupna vrijednost osnovnih sredstava

 

6100

 

3700

 

 

 

2400

 

A Amortizacija (ukupno akumulirana)

 

1900

 

800

 

1100

 

 

 

P Dobavljači

 

90

 

150

 

 

 

60

 

P Izdani vrijednosni papiri

 

160

 

100

 

60

 

 

 

P Neisplaćene plaće

 

50

 

30

 

20

 

 

 

P Neizmireni porezi

 

200

 

120

 

80

 

 

 

P Dugoročne obveze

 

2200

 

1600

 

600

 

 

 

P Neraspoređena dobit

 

1300

 

600

 

700

 

 

 

P Uplaćeni kapital

 

2000

 

1600

 

400

 

 

 

UKUPNO:

 

 

 

 

 

2960

 

2960

 

PRILJEVI: RAST PASIVE ILI PAD AKTIVE

 

 

 

 

 

 

 

 

 

ODLJEVI: PAD PASIVE ILI RAST AKTIVE

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Tablica 3 pokazuje mnogo, ali ne sve! Da bi se dobio uvid kako pojedinačne i kumulativne pozicije priljeva i odljeva novca utječu na učinkovitost njegova korištenja i na likvidnost poduzeća, potrebno je iz Tablica 1. i 3. izraditi BILANCU TOKA GOTOVINE (Bilanca novčanih tokova - cash flow).

 

 

 

 

 

 

 

 

Tablica 4                   BILANCA TOKA GOTOVINE 31. XII. 1993.

 

(u 000 DEM)                                                                                    (+)          (-)

 

1)

 

NOVČANI TOKOVI POSLOVNIH OPERACIJA

 

Čista neto dobit

 

760

 

 

 

 

 

2)

3)

4)

 

 

 

PRILJEVI NOVCA

 

Amortizacija

 

600

 

 

 

Prirast dobavljača

 

 

 

60

 

Prirast neplaćenih poreza i plaća

 

100

 

 

 

 

 

5)

6)

I (1 do 6)

 

ODLJEVI NOVCA

 

Prirast kupaca

 

 

 

150

 

Prirast zaliha

 

 

 

200

 

NETONOVČANI TOKOVI POSLOVNIH OPERACIJA

 

 

1050

 

 

 

 

II

 

NABAVA/PRODAJA OSNOVNIH SREDSTAVA

(razvitak, modernizacija)

 

 

 

2400

 

 

 

 

 

 

7)

8)

 

NOVČANI TOKOVI FINANCUSKIH OPERACIJA

 

Prirast izdanih kratkoročnih vrijednosnih papira

 

60

 

 

 

Prirast izdanih dugoročnih vrijednosnih papira

 

600

 

 

 

III (7+8)

 

NETONOVČANl TOKOVI FINANCIJSKIH OPERACIJA

 

660

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

IV (I+II+III)

 

NETO POVEĆANJE / SMANJENJE NOVČANIH SREDSTAVA

 

 

 

690

 

 

 

Ovaj primjer pokazuje daje likvidnost poduzeća smanjena za 690.000 DEM. Ako bi se radilo o dioničarskom poduzeću, a sav profit: bio isplaćen za dividende, likvidnost poduzeća bi bila smanjena za dodatnih 760.000 DEM (Tablica 1 VI), što bi moglo ugroziti financijsku stabilnost i uspješnost poduzeća. (Tu se ogleda statusna razlika kapitala!).

Zbivanja na ovom području predodređuju uspješnost, perspektivu i sudbinu svakoga poduzeća.

Ovdje se odmjerava primjena postulata entropije - mjere savršenosti dinamičke preobrazbe raspoloživih oblika izvora u druge oblike vrijednosti, koje donose dodatnu vrijednost.

Ovdje se mjeri kreativnost, sposobnost vlasnika, poduzetnika, managera kroz optimalno kombiniranje varijabli poslovnih operacija (I), financijskih operacija (III) i ulaganja u razvitak i modernizaciju (II). Zato je cash flow (tok gotovine) nadbilanca ostalih bilanci, posebno važna u inflatomim uvjetima, jer se tada ne može izvoditi standardnom metodologijom.

lako mogu i spontano varirati (opća nelikvidnost, tržišni uvjeti, konkurencija), skupne podvarijable kupci, dobavljači, pa i amortizacija nisu statičke veličine. Unutar tih veličina postoje brojne varijacije i mogućnosti koje se trebaju kombinirati s novčanim tokovima financijskih operacija u cilju povećane oplodnje kapitala. lako je amortizacija trošak poslovanja, njezinim variranjem (unutar propisa) stvara se dodatni likvidni novčani izvor na račun iskazanoga smanjenja bruto profita (i naravno poreza na profit).

Velika je pogreška vlasnika, poduzetnika i managera ako se faktografija toka gotovine (primjer Tablica 4), i odgovarajući obračuni / izvješća / projekcije ne vode sustavno i svrsishodno (ili šablonizirano neodgovarajućim software programom), a još je veća pogreška oslanjanje na globalne podatke i brojke "iz glave", što vodi k donošenju važnih odluka prema osjećaju i iskustvu.

Nikakav uspjeh iz prošlosti, nije argument, niti opravdanje za neprihvaćanje nužnosti promjene vlastite prakse i loših navika.

 

ANALIZA 1  - ALARM RANOG UPOZORENJA

 

U ukupnom poslovnom procesu, bez pouzdanih indikatora i analiza, problemi se obično lociraju na kriva mjesta, rješavaju sporo, ili na pogrešan način. Bez odgovarajućih alarma ranog upozorenja, problemi postaju višestruko veći ili nerješivi.

lako je za ukupnu analizu jednako važna cjelovita analiza tržišnih rezultata (marketing), analiza proizvodnje/poslovanja (obujam, kvaliteta, ekonomičnost i produktivnost) i financijskih operacija, ovdje je težište na pokazateljima profitabilnosti, likvidnosti, učinkovitosti korištenja sredstava i dugova. Ovi pokazatelji zajedno s pokazateljima toka gotovine predstavljaju jedinstvenu cjelinu.

 

Radi pojednostavljenja potreban je abecedni podsjetnik kratica:

A                     Aktiva Bilance stanja (ukupna sredstva)

Ak                   Akumulacija (profit + amortizacija)

AM                  Amortizacija

BU                  Bilanca uspjeha

BS                  Bilanca stanja

D                     Dohodak poduzeća (ukupan prihod - troškovi poslovanja)

Dg                   Dug

d                      Dividenda

G                     Glavnica (krediti za osnovna/obrtna sredstva, obveznice)

K                     Kapital (Kv.-vlastiti, Kd..dioničarski, Kk..kreditni/obveznički)

Kt                    Kamata

kku(u)             Kapitalni koeficijent ulaganja; (u)..ukupni (ukupna sredstva/ukupni

 prihod)

kku(vl)             Kapitalni koeficijent ulaganja; (vl)..vlastiti (vlastita sredstva/ukupni

 prihod)

ObS                Obrtna sredstva

OO                  Obrtne obveze

OS                  Osnovna sredstva

OS(n)              Sadašnja vrijednost osnovnih sredstava

P                     Pasiva Bilance stanja

Pr(b)               Dobit (Profit) bruto (dohodak - kamate)

Pr(n)               Dobit (Profit) neto (bruto profit - porez na profit)

Pr(č)               Čista dobit (profit) (neto profit - godišnja otplata glavnica:

                        kredita/obveznica)

PrS                 Profitna stopa

PrS(n)             Neto profitna stopa

UP                  Ukupni prihod

Z                      Zalihe poduzeća (materijali, poluproizvodnja, gotovi proizvodi)

 

 

I. PROFITABILNOST

 

Prema prioritetu su ovi pokazatelji najvažniji:

 

1. STOPA PRINOSA NA UKUPNI PRIHOD

 

1993.             (1992)

 

((Pr(n)•100)/UP)=((1200•100)/10000)=12,00%                         (16,5%)

 

 

2. NETO STOPA PRINOSA NA UKUPNI PRIHOD

 

(Pr(č)/UP)•100=(760•100)/10000=7,6%= [Pr  S(n)]                               (12,5%)

 

 

3. STOPA PRINOSA (OPLODNJE) UKUPNOGA KAPITALA 

 

(Pr(n)•100)/A=(1200•100)/6000=20,0%                                                  (31,4%)

 

 

4. NETO STOPA PRINOSA (OPLODNJE) VLASTITOGA KAPITALA

 

((Pr(č))/Kvl)•100=(760•100)/3300=23,03%   [ BU(VI)/P(III) ]                 (45,45%)

 

 

Ovaj pokazatelj je najbitniji, jer vlasniku pokazuje učinak oplodnje kapitala, a dioničarima maksimalnu moguću visinu dividende.

Do ove veličine se dolazi i na drugi način, ako se neto profitna stopa [Pr S(n)] podijeli kapitalnim koeficijentom ulaganja "kku(vl)" vlastitih sredstava. (kku je omjer uloženih sredstava i ukupnoga prihoda)

 

kku(vl) =Kv/UP=3300/10000=0,3  (omjer vlastitoga kapitala i ukupnoga prihoda)

 

Pr S(n)/kku(vl)=7,60/0,33=23,03%

 

Prema tome ostvarenu dividendu (d) možemo definirati kao netoprofitnu stopu podijeljenu kapitalnim koeficijentom ulaganja.

Pokazatelji "kku(u)" i "kku(vl)" bitni su pokazatelji investicijskog ulaganja, jer pri istoj profitnoj stopi oplodnja kapitala raste padanjem "kku". Taj koeficijent je specifičan za pojedine djelatnosti i kreće se od 0,15 do 3 i više (npr. "de luxe" turizam) pa je svaka investicija visokoga "kku" sama po sebi rizična za kapital.

 

 

 

 

II. LIKVIDNOST

 

Ovu bitnu kategoriju uspješnosti poslovanja, treba realno planirati, stalno kontrolirati i korigirati mjerama poslovne strategije i politike.

Osim bilance toka gotovine, kontrola se obavlja različitim pokazateljima, koji pravodobno ukazuju na povoljne, odnosno nepovoljne trendove.

 

1 .KOEFICIJENT LIKVIDNOSTI (Kl)

           1993.              (1992)

Kl1= ObS/OO = OBRTNA SREDSTVA/ OBRTNE OBVEZE = A(l)/P(l) = 1800/500 = 3,6                                                                                                 (3,1)

 

 

Ovaj koeficijent je posve grubi indikator i njegova pouzdanost ovisi o veličini i stupnju likvidnosti svih sastavnica ove stavke aktive (br. 2, 3 i 4; A), pa se neke od njih izuzimaju iz A(l) (zalihe, kupci, papiri).

 

Npr. neutrživi vrijednosni papiri:

 

Kl2=(A(l)-A2)/P(l)=(1800-150)/500=3,3

 

ili zalihe:

 

Kl3=(A(l)-A4)/P(l)=(1800-600)/500=2,4

 

Na taj se način dobije realnija slika koeficijenta likvidnosti.

 

III. UČINKOVITOST KORIŠTENOSTI OSNOVNIH I OBRTNIH SREDSTAVA

 

Dok pokazatelji profitabilnosti pokazuju stanje "post festum", ovi pokazatelji pokazuju uzroke nastaloga stanja.

 

 

Vidljivo je da je ovaj koeficijent recipročan vrijednosti "kku".

 

 

 

  1. STUPANJ ISKORIŠTENOSTI OSNOVNIH SREDSTAVA (SiOS)

 

         

 

Stupanj korištenosti se iskazuje i prema neto vrijednosti osnovnih sredstava.

 

 

         

 

Ovaj povećani stupanj ne znači veću učinkovitost, već pokazuje stanje otpisanosti, a kvocijent tih veličina daje stopu otpisanosti osnovnih sredstava.

(1,64/2,38)•100=68,9%

 

  1. KOEFICIJENT OBRTAJA OBRTNIH SREDSTAVA (KObS)

 

Ovaj koeficijent ima obrnuti učinak na angažiranje kapitala od kapitalnoga koeficijenta ulaganja, ali je zbog karaktera proizvodnje / poslovanja također specifičan (npr. poljoprivreda ima prirodno nizak - nepovoljan KObS).

 

 

Naravno, input kamatnoga troška (uz istu cijenu kapitala) obmuto je proporcionalan koeficijentu obrtaja obrtnih sredstava, kao što je trošak kapitala za osnovna sredstva direktno proporcionalan "kku".

 

 

4. Varijable aktive mogu se iskazivati na različite načine, npr.:

 

a) KOEFICIJENT OBRTAJA U ODNOSU NA ZALIHE

 

          

 

Zalihe (Z) se tada moraju iskazati kao prosječne/god., a ne iz Bilance stanja (na 31. XII.) i uspoređivati s terminskim stanjima.

 

b) PROSJEČNA NAPLATA (PN)

 

 

 

Ovdje vrijedi ista primjedba kao pod a).

 

 

IV. POKAZATELJI ZADUŽENOSTI

 

Ovi pokazatelji služe kao podloga za poboljšanje ućinkovitosti korištenosti dugova.

 

1. STUPANJ ZADUŽENJA (SZ)

 

 

 

Ova stopa služi kao orijentir u traženju optimalnoga rješenja kod svakog investicijskoga pothvata. Njezina veličina ovisi o vlastitim ulagačkim mogućnostima, cijeni i uvjetima pribavljanja kapitala iz vanjskih i uvoznih izvora.

 

2. POKRIVENOST KAMATA DOHOTKOM (PK)

 

 

 

  1. POKRIVENOST KAMATA I ANUITETA NETO AKUMULACIJOM (PKA)

 

 

 

 

Ovdje se vidi apsurd naše fiskalne politike. Glavnica (kredita, pa i obveznice) se otplaćuje iz neto profita (nakon plaćanja poreza), što znači da je ona automatski za 66,6% veća od nominalne glavnice (odnosno: uz porez od 40%, dobit "mora" biti za 66,6% veća, tj.:100/(100-40) = 1,666).

Koeficijenti, indikatori i pokazatelji (I. do IV.) su uglavnom atipične kategorije, pa postoje veća ili manja odstupanja od poduzeća do poduzeća, od grane do grane, okruženja i promjena u njemu. Zato ih se ne smije šablonski ni pripremati niti primjenjivati. Neki od njih su egzaktne veličine za upotrebu, dok neki služe kao čvrsti parametri za druge proračune i analize.

Najveća je opasnost pouzdanosti i upotrebne vrijednosti svaka inflacija, pogotovo visoka. Zato sve pojedinačne analitičke i sintetičke stavke svih bilanci moraju biti realno revalorizirane (uz pomoć adekvatnih programa -"software"). U protivnom svi podaci i pokazatelji postaju neupotrebljivi, pogrešni i štetni, jer uzrokuju donošenje pogrešnih odluka. Analize holdinga zahtijevaju dodatnu metodologiju koja ovisi o nizu faktora, prvenstveno o strukturi i statusu holding-jedinica.

 

 

2.5.6. Novac - kapital - izvori i cijena

 

 

2.5.6.1. Cijena novca i kapitala

 

 

Izneseni prikazi, obrade i analize elemenata suvremenoga poduzetništva dovode do ključnih pitanja:

1.      Kako pokrenuti i realizirati poduzetničku zamisao?

2.      Kako voditi poslovnu politiku i usmjeravati strateški razvitak poduzeća?

3.      Kako oplođivati kapital?

4.      Kako kreirati jeftiniji novac i kapital?

5.      Kako postaviti organizacijski ustroj poduzeća?

Kako univerzalnih "gotovih" odgovora nema, a globalna uopćavanja nikome ne koriste, nameće se nužnost traženja argumentiranih odgovora i pronalaženje puteva u skladu s ciljevima i raspoloživim mogućnostima. Traženje cjelovitih odgovora na gomja pitanja suviše je kompleksna materija, specifična za svako poduzeće i prelazi okvire namjene i sadržaja ovoga rada.

Kako je kapital središnje pitanje, potrebno je sve njegove tokove, manifestacije i norme ponašanja kvantitativno usklađivati s glavnim postulatima i zakonima koje kapital diktira. Ovdje su prezentirani samo neki temeljni postulati i pokazateIji, koji u praksi trebaju služiti kao glavni orijentiri i podloge za donošenje poslovnih odluka.

Jedino je mjerilo vrijednosti kapitala u sadašnjosti njegova sposobnost stvaranja dodatne vrijednosti u budućnosti!

Na ovom principu formira se cijena novca i kapitala putem kamate, kojom se kupuje univerzalna roba (novac). Visina kamate se ne formira samo na temelju tržišne ponude i potražnje, jer ona dodatno sadrži i premije rizika (naplativost, inflacija, likvidnost, fluktuacija kamatnih stopa).

lako su odnosi glavnice, kamate, vremena razrađeni u financijskim tablicama i računarskim programskim paketima, potrebno je, naročito u inflatornim uvjetima u procesu izrade i kontrole financijskih izvješća i obraćuna koristiti izvorne formule. Evo nekih:

 

 

 

Primjena u inflatomim uvjetima

U inflatornim uvjetima financijsko upravljanje je posebno osjetljivo, jer stvari izmiću racionalnoj kontroli, a spoznaje dolaze prekasno. Zato je potrebno odabrati posebnu metodologiju vođenja knjigovodstva, računovodstva i adekvatno (što češće) izrađivati periodične obračune (Bilance stanja, uspjeha, kretanja novčanih sredstava, kalkulacije).

U praksi se to radi na tri načina:

a)     upotrebom deviznoga tečaja (DEM ili deviznom "košaricom")

b)     indeksacijom (na osnovi statističkoga kretanja cijena)

c)      ekonometrijskom revalorizacijom

Prva dva načina primjenjuje se uglavnom za obračune potraživanja i obveza, a treći, za cjelovitu revalorizaciju bilančnih stavaka, pogotovo ako je inflacija visoka i/ili rastuća. Mehanička primjena "dobrih" programskih paketa za ekonometrijsku revalorizaciju može odvesti u potpuni kaos. Zbog kontrole i elastičnije primjene treba upotrebljavati i izvorne modulatore revalorizacije:

 

 

 

Množenjem inflatornoga faktora (if) s izračunanim vrijednostima iz formula 1 do 4 dobije se nova vrijednost na dan "d".

Međutim, neke pojedinačne stavke iz kumulativnih bilančnih pozicija ne mogu se uvijek revalorizirati jedinstvenim, već korigiranim inflatomim koeficijentima (npr. kupci, dobavljači, zalihe, osnovna sredstva, odredbe komercijalnih i kreditnih ugovora). Osim ugovomih i komercijalnih razlozi mogu biti i zakonodavni (uredbe o cijenama, osnovnim sredstvima itd,). Nažalost u praksi se to radi paušalnim metodama na osnovi inflatornog očekivanja, pa se umjetno "hipertrofiraju" kalkulacije i tenninska potraživanja. Visoka cijena i kronični deficit novca i kapitala posljedica su, ne samo, teškoga stanja u našem gospodarstvu, niskoga društvenoga proizvoda i pogrešnoga koncepta pretvorbe / privatizacije, već i nerazvijenog primitivnog financijskog tržišta, kao i atitularnoga statusa financijskih institucija, zbog čega poslovne banke nisu banke, pogotovo ne dionička društva. Investicijske banke ne postoje, a mirovinski fondovi i osiguravajuća društva ne obavljaju mnoge poslove, koji predstavljaju najvažniju aktivnost sličnim vanjskim institucijama.

U takvim okolnostima poduzeće mora dobro proanalizirati kako zajmovni kapital utječe ne samo na ciljeve razvojnoga programa, već i na profitabilnost i likvidnost poduzeća.

 

 

2.5.6.2. Utjecaj kamatnoga troška dugova na profit poduzeća

 

 

Iz profitne jednadžbe:

 

Pr(b) + Kt • Dg = D = PrS • (Kv + Dg)                   Pr(b)   - Profit

Kt        - Kamatna stopa/100

D         - Dohodak

Dg      - Dug

PrS     - Profitna stopa

PrSo   - Profitna stopa uz Dg=0

Kv       - Kapital vlastiti

proizlazi:

 

Pr(b) = PrS • (Kv + Dg) - Kt • Dg

 

a uz "nulto" zaduženje:

 

Pr(b) = PrSo • Kv + (PrSo - Kt) • Dg      (I)

 

Izraz u zagradi (razlika "nulte" profitne stope i kamate na dugove) može biti jednak nuli, odnosno veći ili manji od nule, tj.:

               >

(PrSo - Kt) = 0

              <

 

a) PrSo > Kt  Profit poduzeća se dodatno povećava, ako je "nulta" profitna stopa veća od prosječne kamatne stope na dugove.

b) PrSo = Kt  Profit ostaje isti, bez obzira na stupanj zaduženja.

c) PrSo < Kt  Jedino u ovom slućaju profit se smanjuje, a može biti potpuno neutraliziran ili čak pretvoren u gubitak.

 

 

Dijeljenjem jednadžbe (l) s "Kv" proizlazi:

 

(Pr(b))/Kv=PrSo+(PrSo-Kt)•(Dg/Kv)                     (II)

 

Ova druga važna jednadžba pokazuje visinu profita po jedinici vlastitoga kapitala kada se u strukturi ukupnoga kapitala mijenja udio dugovnoga kapitala.

 

Za ovu jednadžbu bitan je odnos:

     >

PrSo = Kt

    <

 

a) U slučaju kad je PrSo = Kt, tada je profit nepromijenjen tj. jednak "nultoj" profitnoj stopi (stopi kad ne postoji dugovni kapital)

b) Kad je "nulta" profitna stopa veća od prosječne kamatne stope, tada profit

     raste.

c) Što se događa kad profit po jedinici vlastitoga kapitala postane nula?

 

Tada se iz jednadžbe (II) dobiva:

 

Dg/Kv=PrSo/(Kt-PrSo)        (III)

 

Unutar brojnih mogućnosti razmotrimo dvije:

 

STRUKTURA KAPITALA =1:1

 

Tada je Kt = 2PrSo. odnosno: Pri jednakom udjelu vlastitoga i dugovnoga kapitala profit postaje nula, ako je kamatna stopa dvostruko veća od "nulte" profitne stope.

 

 

OMJER 2 :1 (Dugovni kapital dva puta veći od vlastitoga)

 

U ovom slučaju poduzeće može platiti kamatu svega 50% veću od "nulte" profitne stope, a da ne ode u gubitak.

 

 

2.5.6.3. Kad dugovi postaju profitabilni

 

 

Ovo je jedno od temeljnih pitanja poslovne politike i strategije svakog poduzeća.

Ako se ciljevi poslovanja i razvitka ne mogu ostvariti bez zajmovnoga kapitala (...a većinom ne mogu), poduzeće mora imati analitičke odgovore na sljedeće pitanje: uz koje uvjete i kakvu strukturu ukupnoga kapitala, dugovi neće ugroziti profitabilnost i/ili likvidnost poduzeća?

Ukoliko su informatički podaci i računovodstveni obračuni vjerodostojni (...podaci mogu biti matematički točni, ali nevjerodostojni zbog neprimjerene metodologije), a tržišno/troškovna predviđanja neupitna, tada se mogu dobiti potpuno točni odgovori.

 

U jednadžbi (II) Pr(b)/Kv= PrSo + (PrSo - Kt) • Dg/Kv ,

 

izraz Pr(b)/Kv (bruto profit/vlastiti kapital) predstavlja UKUPNU PROFITNU STOPU, dok je izraz Dg/Kv (Dugovi / vlastiti kapital = stupanj zaduženja) ustvari jedan konvergentan niz definiran odnosom:

 

Kv + Dg = 1 (udio vlastitoga zajmovnoga kapitala = 1).

 

Zbog toga  Dg/Kv  treba pisati kao    lim         DDg / DKv   , odnosno (Kv->¥),

                                                    DKv->0

 

pa jednadžba poprima ovakav oblik:

 

PrSu=PrSo + (PrSo - Kt) * lim           DDg / DKv

                  (DKv->0)

 

Ovu jednostavnu jednadžbu značajno određuje limes, koji ima tri granične vrijednosti:

a)     DKv —> ¥, lim = 0. Taj je slučaj već ranije iznesen, kad su dugovi = 0, pa je ukupna profitna stopa (PrSu) = "nultoj" stopi (PrSo).

b)     DDg —> DKv, tada je lim = 1/2, tj. stupanj zaduženja poduzeća iznosi 50%.

c)      DKv —> 0, tada je lim = 1, tj. dugovni kapital jednak je ukupnom kapitalu, pa jednadžba poprima sljedeći oblik:

 

PrSu = PrSo + (PrSo - Kt) = 2PrSo - Kt

 

Ova jednostavna jednadžba dovodi do odgovora, koliko i kako stupanj zaduženja i visina kamatnih stopa utječu na ukupnu profitabilnost (i na likvidnost pod uvjetom da izvori kapitala nisu u pitanju, a tok gotovine uravnotežen).

 

 

Postoje tri osnovne mogućnosti koje određuje razlika "nulte" profitne stope i kamatne stope na dugove (izraz u zagradi):

1)     PrSo = Kt; tada je ukupna profitna stopa jednaka "nultoj" stopi.

 

2)     (PrSo - Kt) < 0; ukupna profitna stopa pada, ako je kamatna stopa veća od "nulte" stope.

 

3)     (PrSo - Kt) > 0; ukupna profitna stopa raste, ako je kamatna stopa manja od "nulte" stope.

 

 

Odnos (DUGOVI / VLASTITI KAPITAL)(Dg/Kv) naziva se FINANCIJSKA POLUGA

 

Financial leverage), jer je (±) učinak (rezultat primjene navedenih formula) potpuno identičan učinku mehaničke poluge (sila puta krak)!

 

Taj učinak je dvojak:

·        RASTE VISINOM POZITIVNE RAZLIKE "NULTE" PROFITNE l KAMATNE STOPE

·        RASTE DODATNO BRŽE, RASTOM "NULTE" PROFITNE STOPE

 

 

Slijedeći primjer, variranjem stopa, osvjetljava taj dvostruki fenomen:

(Pri jednakom udjelu vlastitoga i tuđega kapitala tj.: Kv = Dg)

 

1.

 

PrSo

 

15%

 

20%

 

25%

 

2.

 

Kt

 

12%

 

12%

 

12%

 

3.

 

PrSu

 

18%

 

28%

 

38%

 

4.

 

PrSu/PrSo(3:1)

 

1,20

 

1,40

 

1,52

 

 

Uz istu kamatnu stopu (12%) ukupna profitna stopa raste za 3, 8 i 13 poena (18,28 i 38%), ako nulta stopa raste za 5 poena (od 15 na 25%).

 

Iz stupaca I. do III. je vidljivo da se brzina rasta dodatno povećava rastom "nulte" stope (1,20; 1,40; 1,52). To se može retorički nazvati kao "nagrada" uspješnima, koja dolazi sama po sebi. Međutim, slijedi još jedna "nagrada" sama po sebi! Takva poduzeća zbog visokoga boniteta imaju privilegiju nižih kamata, jer se vjerovniku smanjuje rizik, što dodatno povećava ukupnu profitnu stopu (PrSu).

Prema tome, dugovi mogu biti vrlo profitabilni uz uvjet, da je "nulta" stopa profitabilnosti barem nešto veća od prosječne tržišne cijene novca i kapitala. Nadalje, ako je nužno, visoka "nulta" stopa omogućuje kupnju skupoga kapitala. Ironično zvuči, ali je ova zakonitost profitabilnosti itekako vrijedila i primjenjivala se na isti način u bivšem sustavu, naravno u obrtnutom smjeru. Dovoljno je bilo, da je negativna "nulta" stopa (dakle gubitak) iznosila upola manje od tzv, negativnih kamata, pa je "samoupravno poduzeće" uz zaduženost od 100%, bez obzira na visinu stvarnih gubitaka, sasvim legalno, u urednoj bilanci uspjeha iskazalo pozitivan rezultat! (Dakle: PrSu = - 2PrSo - (-Kt) —> (+))!

 

2.5.6.4. Kamatni trošak i anuitet u inflatomim uvjetima

 

 

Bolest privrede, inflacija, kao posljedica neravnoteže ponude/potražnje narušava racionalno ponašanje poduzeća i svih subjekata.

U uvjetima rasta cijena i njihove deformirane strukture, u uvjetima opadajuće likvidnosti (interne/eksterne), za uspješno financijsko upravljanje nije dovoljno prvorazredno znanje o financijama, već i visoka kreativnost, pronicavost i timski rad, jer erozija aktive i/ili pasive određuje konačni poslovni rezultat, a on nastaje kao rezultanta brojnih varijabli, koje mogu biti mjerljive, nemjerljive, uvjetne, neu-vjetne, privremene, trajne, točne, netočne, zanemarive, presudne itd.

Osnovna bilančna jednadžba za inflatome uvjete može se pisati ovako:

 

S(A - P) = A(l) + rik • A(ll) - [rik • P(lll) + P(l) + P(ll)] = 0

 

A   - aktiva

P   - pasiva

rik  - realni inflatorni koeficijent

sik - specifični inflatorni koeficijent

 

Ako se pozicija AKTIVE (II. = sadašnja vrijednost osnovnih sredstava i PASIVE (III. = kapital) revalorizira umnoškom realnog inflatornog koeficijenta (baza: DEM ili "košarica" valuta), a razlika rik • A(ll) - rik • P(lll) označi s "X" dobiva se INFLATORNA JEDNADŽBA:

 

X + sik1 • A(l) – sik2 • P(l) - sik3 • P(ll) + DY = 0

 

Izraz DY predstavlja novčanu vrijednost ukupnih inflatornih (±) učinaka za promatrano vremensko razdoblje.

 

Veličina i predznak DY ovisi, ne samo o realnim sumamim kretanjima, već i o metodologiji izračunavanja prosječnih specifičnih inflatornih koeficijenata (1, 2 i 3, za odgovarajuće pozicije I. i II. aktive i pasive).

Kako se podbilance A(I), te P(I) i P(II) sastoje iz više pozicija, a svaka pozicija sadrži elemente s različitim obilježjima (npr. A(I), pozicija 3. kupci, s različitim kondicijama plaćanja), prosječni specifični inflatorni koeficijent se izračunava ponderiranim raćunom smjesa, putem pojedinačnih koeficijenata.

 

Npr.:

 

AKTIVA, PODBILANCA (I), KUPCI, MJESEC OBRAČUNA: OŽUJAK, '94.

 

 

 

Nakon izračunavanja sik1, sik2 i sik3, i rješenjem inflatorne jednadžbe dobiva se vrijednost DY, koja može biti:          

              >

DY=0

 <

a)     DY > 0     Poduzeće ostvaruje veći ili manji inflatorni profit

b)     DY = 0     Poduzeće ostvaruje svoj normalni profit

c)      DY < 0     Poduzeće ostvaruje veći III manji inflatorni gubitak.

 

Ako isključimo mogućnost da svako poduzeće, bez svoje krivnje ili zasluge može završiti u bilo kojoj od ove tri grupe, obogatiti se lli propasti, moguće je sasvim slobodno vlasnika/poduzetnika/managera, prema svom operativno/strateškom odnosu i poimanju veličine DY svrstati u iste tri grupe:

a)     Ovdje spadaju špekulatni, mutnolovci, "ziheraši", ali i oni, koji zbog inflatornog straha, ili po uzoru na druge anticipiraju inflaciju u paušalnim računima, u kojima stopu inflacije zamjenjuju stopama očekivane inflacije.

b)     U ovoj su grupi smioni realisti, moderni poduzetnici, koji vjeruju u svoje snage, koriste suvremenu informatičku tehnologiju, rade ažurne marketinške, financijske i proizvodne obračune i optimalno valoriziraju i projiciraju inflatorne tokove. Njihova je deviza: niske nabavne i prodajne cijene, visoka proizvodnost i kvaliteta, niske aktivne/pasivne kamate, skraćeni rokovi plaćanja/naplate, što niže razine pozicija kupci/dobavljači i minimalna razina zaliha. Takav pristup im ojačava tržišnu i financijsku poziciju, pa im je stoga jedan od glavnih ciljeva postići "nulti" inflatorni učinak, i slobodno ih se može nazvati glavnim retardatorima inflacije.

c)      Ovdje spadaju svi oni koji kasne za v