Naredba readln

     

 

Kao što smo ranije spomenuli naredba readln nakon pridruživanja vrijednosti varijablama ignorira ostale unesene podatke sve do znaka za kraj reda. To znači da neće biti isto napišete li:

readln(a,b,c,d);

ili

readln(a);
readln(b);
readln(c);
readln(d);

U prvom slučaju svejedno je hoćete li podatke unositi u jednom retku odvojene razmakom ili će te ih svaki zasebno pisati u svoj red. Naredba uvijek "čeka" sva četiri podatka i pridružuje ih redom varijablama.

Pogledajte primjer:

Primjer 1:

U drugom primjeru podatke moramo unositi svaki u svom redu jer nakon pridruživanja vrijednosti varijabli a, svi podaci koji slijede zanemaruju se i očekuje se novi podatak u novom redu.

Proučite na primjeru:

Primjer 2:

Sljedeći primjeri omogućavaju unos podataka različitog tipa. Proučite ih!

Primjer 3:

Naredbe read i readln mogu se kombinirati po želji. U sljedećem primjeru unesite podatke na različite načine i vidjet ćete na koji način funkcioniraju naredbe readln i read.

Primjer 4:

Možete za primjer unijeti podatke na sljedeći način:

2□6□8□45<enter>

56

Vrijednosti varijabli bit će sljedeće: a=2, b=6, c= 56, d=0. Obzirom da u prvom retku ima više podatka nego varijabli "višak" se zanemaruje.

Uočite da u ispisu imate i varijablu d koja će uvijek imati vrijednost 0 (koja joj se dodjeljuje najavom) budući da njen unos ne očekujemo s tipkovnice.

Također moguće je pisati i samo

            readln;

Ta naredba propušta jednu programsku liniju i obično se koristi prije zadnje naredbe end u programu tako da zadrži "user screen" na zaslonu do pritiska na <enter>.

Zadatak 1:

Koje će vrijednosti poprimiti varijable a – integer, b- real i c – char ako vrijednosti unesemo na sljedeći način:

51.73□□T
A

za niz naredbi koji slijedi:

a).

read(a,b,c);

a =

b =

c =

b).

read(a,b);
read(c);

a =

b =

c =

c).

readln(a,b);
readln(c);

a =

b =

c =

U nastavku lekcije riješite nekoliko zadataka za vježbu.