Sažetak - četvrto poglavlje

     

 

Prilikom programiranja često se dogodi da neke dijelove programa treba ponavljati više puta. Naredbe koje omogućavaju ponavljanje dijelova programa određeni broj puta nazivamo petlje ili iteracije. Postoje dvije vrste petlji:  petlje s unaprijed poznatim brojem ponavljanja i uvjetne petlje.

Petlje s unaprijed poznatim brojem ponavljanja ponavljaju blokove naredbi onoliko puta koliko je to zadano definicijom petlje. Takve petlje su for..to i for.. downt o. Obavezno imaju brojač ili kontrolnu varijablu koja odbrojava broj prolaza kroz petlju. Kod petlje for.. t o brojač se uvijek povećava za 1, a kod petlje for..downto brojač se smanjuje za jedan. Opći oblik naredbi je:

for i:=pocetna to/downto konacna do

      naredba;

s tim da kod petlje for..to mora biti pocetna<konacna, a kod petlje for..downto mora biti pocetna>konacna.

Uvjetne petlje su one kod kojih broj ponavljanja ovisi o nekom uvjetu, koji se mijenja svakim prolazom kroz petlju.

Uvjet ponavljanja može se provjeravati na početku ili na kraju petlje. Ako se uvjet provjerava na početku petlje onda se naredbe u petlji ne moraju nikada izvršiti (jer uvjet odmah na početku ne mora biti istinit).Takva petlja je petlja while.

Ako se uvjet ponavljanja provjerava na kraju petlje naredbe u petlji se moraju barem jednom izvršiti. Takva je petlja repeat. Uvjetne petlje mogu, ali ne moraju imati brojač.

U Pascalu dozvoljeno je pisati petlju u petlji.